Rodu, II
Srpski rode, mili rode!
Naša diko, naša slavu,
U tebi je zrak slobode
Od v'jekova zasijao.
Napaćeni kroz sto muka
Braniše te sinci mili,
Bila im je snažna ruka
Da s' odupru svakoj sili.
Od Kosova pa do sada,
Junački se Srbin bori;
Za slobodu gine, pada,
Da svom rodu vjerno dvori.
Ne plaši se sile, ljudi,
Nit' mu handžar straha daje;
Njegove su čelik grudi,
On se nikom ne podaje.
Srpski rode, mili rode,
Za tebe smo spravni samo:
Posred vatre, posred vode,
Da živote naše damo.
Kosovo nas uči polje,
Na dužnosti naše svete:
Da je pasti mrtav bolje,
Nego nosit lance klete.
Na hiljade tuna pade
Slavnih srpskih mučenika;
Lazar sveti život dade,
I Obilić, naša dika.
I mi ćemo, mili rode,
Njine stope slijediti;
Radi tebe i slobode
Uv'jek svoju krvcu liti.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora) 1895., Milo Jovović, „Bosanska vila“, broj 11., u Sarajevu, 15. juna 1895., str. 162.