Raja
Pisac: Đura Jakšić
pesma je napisana 1862. godine[1]; tekst se ovde navodi prema Živanović (1931)[2]


Raja

I
Ja vidim bojno polje,
Ravnicu pustu tu;
Ja gledam braću moju,
U boju ranjenu...

Duša mi gnevom plamti,
A krv mi kipi sva,
Sa golim nožem jurim
U bojnu vrevu ja.

Gromovi grme, ječe,
Britkih sabalja lom;
Al' junak ne zna šta je
Ni munja, niti grom.

Žerav mi s grive stresa
Beo i krvav znoj,
A ja za braću dajem
I krv i život svoj.

Šest sam ih milih im'o,
Pa svi su pali tu —
Na tome svetom polju,
Svetom bojištu.

Pa nek i sedmi pada
U rani krvavoj;
Oh, neka, neka, Bože!
Pašću za narod moj!
II
Šta pliva gorom, dolom,
Te prlja beli sneg?
Je l' suza ono, krv li
Iz srca nečijeg?

Uzmućen potok juri,
Peni se rekom led,
A vihor huči, tamnih
Goni oblaka red.

Ćelava stoje brda,
Gologlav hrast i bor,
Skrhanog granja šušti
Nemio razgovor.

Sa niskih streja kaplje
Lagano kap po kap,
Drumovi pusti — putni
U kutu leži štap.

Al' za to ne zna »raja«,
Težak je jaram njoj;
Svako je vreme milo,
Lepo za krvav boj.
III
Do vraga s plačem!
Dok ima krvi,
Nek se proleva!
Ne kukaj, ženo,
Mač neka seva!


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Đura Jakšić, umro 1878, pre 146 godina.

Izvori uredi

  1. Živanović J. 1931. Hronološke beleške. U: Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 307.
  2. Živanović J. 1931. Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 109—110.