* * *
Raslo drvo, ime mu višnjica
Raslo drvo, ime mu višnjica,
Pod njim sjedi moj dragi Ibrica.
Ja kakav je, vesela mu majka!
Bijel mi je kano gruda snijega,
Usta su mu kano zlatna čaša. 5
Da mi bor da da mi bude paša!
A ja bila mlada pašinica.
Da ga meni bor u sreći dade,
Čudan bih mu birat učinila:
Sterala bih dušek miloduha, 10
Po dušeku čaršaf kalopera,
A pod glavu kitu karanfila,
Pokrivala granom bosioka,
Nek’ ne može lijep Ibro spavat:
Od mirluha, moga miloduha, 15
Od mirisa moga kalopera,
Od mirisa kite karanfila,
Od mirisa grane bosioka,
Od ljepote od mene djevojke!
|
|
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 694.