[Rasla dunja, rasla dunja]
Rasla dunja, rasla dunja,
dunja i jabuka,
dunja baca miris na sve strane,
a jabuka grane u visine.
Ne čudim se dunje ni jabuke, 5
već se čudim mome milom dragu
što se tol’ko na men’ naljutio.
Ako sam ga s okom pogledala,
ja ga nisam srcem sevdisala,
moje srce svakog ne sevdiše, 10
već sevdiše jedinca u majke
koji nosi svilenu dolamu,
na dolame aleni džepovi,
u džepovi od junaka ruke.