Razboli se Hasanaginica
Razboli se Hasanaginica,
U Gabeli najbolja kaduna.
Kako se je plaho razboljela,
tri jastuka suza napunila.
Njoj dolazi aga Hasanaga: 5
„Što je tebi, moja vjerna l>ubo?
Je l' ti žao što ćeš umrijeti,
il' ti žao mene Hasanage,
il' ti žao tvoje djece drage?"
Progovara Hasanaginica: 10
„Nije meni žao umrijeti,
jer ja znadem da ću umrijeti,
nit’ mi žao tebe Hasanage,
jer ja znadem da ćeš se ženiti,
već mi žao mo je djece drage! 15
A boga ti, aga Hasanaga,
ne ženi se tućinkom djevojkom,
već se ženi mojom sekom Ajkom!"
To izusti, pa dušicu pusti.
Lijepo aga ljubu opremio. 20
Do mezara jadan i žalostan,
od mezara puničinu dvoru
i prosio puničinu Ajku,
svadbu vele do petnaest dana.
Dođe, prođe i petnaest dana, 25
kupi svate aga Hasanaga,
kupi svate, šalje po djevojku.
Pokupšpe kitu i svatove,
dovedoše prelijepo zlato.
Kad su bili u mermer avliji, 30
izlazile do dvije pastorke,
krile ruke, u lice je ljube:
„Blago nama, naše mile tete,
naše tete, i oca i majke!"
Ona ih je rukom oturila: 35
„Kolike ste, teti ne hodile!
Ko li će vas radu naučiti,
ko li će vam ruho sakupiti,
ko li će vam čeiz kupovati,
ko li će vam svate dočekati?" 40
Mlađa šuti, starija besjedi:
„Ne brini se, mila naša teto!
Majka nas je radu naučila,
majka naša ruho sakupila,
babo će nam čeiz kupovati, 45
jedna drugoj svate dočekati!"
Kad je tome po jaciji bilo,
sve zaspalo malo i golemo,
zaspala je Hasanaginica.
Usni joj se prva inočica, 50
inočica, njezina sestrica:
„Ne bij djece, ja sam ih rodila,
ne ber' ruže, ja sam je gojila!
I ti, seko, dugovjeka bila,
od nedjelje do ponedeljnika!“ 55
Kad je sutra jutro osvanulo
i u tome sunce ogranulo,
ona sanak agi kazivala.
„Hair sanak, hairli ti bilo!"
U sebi je junak promislio: 60
„Hair sanak, tu haira nema!“
Odmah ju je zabolila glava,
i umrije, žalosna joj majka.
Lijepo aga ljubu opremio,
do mezara jadan i žalostan, 65
od mezara Dizdarevu dvoru,
isprosio Dizdarevu Fatu.
i ta svad&a do petnaest dana.
Dođe, prođe to petnaest dana,
kupi svate, šalje po djevojku. 70
Dovedoše prelijepo zlato.
Kad su bili u mermer avliji,
izlazile do dvije pastorke,
krile ruke, u lide je ljube:
„Blago nama, mile naše tete, 75
Naše tete, naše mile majke!"
Ona ih je rukom prigrlila:
„Kolike ste, blago vašoj teti,
blago teti, rahmet vašoj majci!
Teta će vas radu naučiti, 80
teta će vam ruho sakupljati,
babo će vam čeiz kupovati,
teta će vam svate dočekati!"
Kad je bilo tamo po jaciji,
sve pospalo malo i golemo, 85
i zaspala Hasanaginica.
Usni joj se inočica prva,
inočica, mile djece majka:
„O, kaduno, Dizdareva Fato,
l'jepo si mi djecu dočekala! 90
Bij mi djecu, ja sam ih rodila,
beri ružu, ja sam je gojila!
Na poklon ti aga Hasanaga!
I ti, seko, dugovjeka bila,
lijep agi porod izrodila: 95
do tri šćeri, do četiri sina."
Kad je sutra jutro osvanulo
i u tome sunce ogranulo,
ona sanak agi kazivala.
„Hair sanak, hairli ti bilo!" 100
U sebi je junak pomislio:
„Hair sanak, tu haira ima."
Lijep agi porod izrodila:
do tri šćeri, do četiri sina.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
