Pjesma ranjenog solunskog dobrovoljca
Bolan junak u Ohridu leži,
njemu glava crnoj zemlji teži.
Seji bratac sitno pismo piše:
„Sejo moja, srce iz njedara,
teška bola brata ti obara. 5
Već tri dana meni pale svijeću,
sejo moja, da l' te vićet' neću.
Zbogom polja, zbogom vinogradi,
zbogom moji svi drugovi mladi,
zbogom cure što ste sa mnom bile, 10
što ste sa mnom sitno kolo vile
uz tamburu kod te crkve naše,
oči moje sad se zaplakaše,
grudi moje šire se od jada,
skoro će me zakopati mlada, 15
sa crkve će tužno zvona biti.
Ožal'te me, nemojte to kriti.
Nosiće me četiri vojnika.
Dragi oče, neka ti je dika
što sam tako hrabar vojnik bio, 20
svome rodu spomen ostavio."
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg