Pjesma na kolijevci
Kad sam prvom sv'jet ugled'o,
Nad kol'jevkom, draga mati
Pjevaše mi: slatko čedo!
Srbinom se moraš zvati.
Čuvaše me kao svoje
Oči i sve blago sv'jeta,
Klicaše mi: zlato moje!
Moj lijepi pupčak cv'jeta.
Živ mi bio mnogo ljeta,
Na utjehu majke svoje,
Nek svrh tebe ruka sveta
I anđeli Božji stoje.
Sretan bio u tvom v'jeku,
Vjeran sinak svome rodu.
Al' te kunem na mom ml'jeku,
Gini za krst i slobodu!
K'o ljubezna mati prava,
Pjevala bi da me s'vlada
Da s' umiri i uspava
Nevinašca duša mlada.
Što mi tada preporuči,
U srcu mi osta trajno,
Te mi uvjek jasno zvuči:
„Čuvaj svoje ime sjajno.“
S toga, majko, tebi hvala!
Na naukam svetim tvojim;
Na rođenju što s' mi dala,
Da ih u mom srcu gojim.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, 1902. god. Milo Jovović, „Golub“, broj 8., u Somboru, 15. aprila 1902., str. 122.