Pjevaj zlato
Pjevaj, zlato, onu pjesmu,
Koja bolno srce l'ječi,
U kojoj su zapisane
One dvije slatke r'ječi.
„Da si moja!“ i ja da sam
„Tvoj do vjeka, mili dragi,“
Oh, te r'ječi prijatne su
Mome srcu, Bože blagi!ž
Pjevaj, pjevaj, neka čujem
Nek' se sladim pjesmom takom,
Da si moja, jedinice,
Kaži sv'jetu, kaži svakom.
Neka cio svijet znade,
Da me sudba usrećila,
Pošto mi je tebe dragu
Tako divnu poklonila.
Pjevaj, zlato, onu pjesmu,
Koja bolno srce l'ječi,
U kojoj su zapisane
One dvije slatke r'ječi.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora) 1898., Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 17., u Beču, 15. septembra 1898., str. 261. (Ovo je druga i ujedno posljednja pjesma Mila Jovovića, štampana latiničnim pismom u ovim slovenačkim novinama. Ostale su štampane ćirilicom.)