Pjanica
Pjanica je, djeco draga!
Najgoriji drug:
Njemu nema niđe mjesta
U pošteni krug.
Jere pjanstvo vodi sobom
Svakih mȃna roj;
Pjanica će zametnuti
Sred tišine boj.
Pjanac ne zna za poštenje,
Ne haje za čast –
Od pameti i svijesti
Jer izgubi vlast.
Pjanac čovjek upropasti
I sam život svoj,
Sa lenošću on prezire
Radenički znoj.
Jednom r'ječi: zlo je pjanstvo
I najgora strast,
Jer se šnjime – kako rekoh –
Uništava čast.
A od časti i poštenja,
Što j' ljepše na sv'jet?
Bez toga je ljudski život
Uvenuti cv'jet.
Zato djeco moja draga,
Čuvajte se tog:
Ak' želite da vas ljube
I ljudi i Bog.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora), Milo Jovović, „Golub“, broj 4., u Somboru, 15. februara 1895., str. 58.