Pusta bolest u sv'jet udarila
Pusta bolest u sv'jet udarila,
mori pusta i staro i mlado,
a rastavlja i milo i drago,
u bijele serdareve dvore.
Najprije se serdar razbolio, 5
razbolio, pa i prebolio.
Dva su mu se sina razboljela,
dvije mu se šćeri razboljele,
dvije mu se snahe razbolješe.
Umriješe dva Serdarevića, 10
i dvije šćeri staroga serdara,
i dvije snahe staroga serdara,
u danu je sve to preminulo.
Starijeg mu sina iznesoše,
i drugog mu sina iznesoše, 15
i pred njima konje izvedoše,
da ne muče konji u podrumu,
da ih puste na telala daju.
Kad stariju snahu iznesoše,
pred njom nose bešu od merdžana, 20
u bešici premnejako čedo,
ah, da čedo na dojilju dadu!
Kad mu mlađu snahu iznesoše,
pred njom nose kutiju prstenja,
da ih puste na telala daju. 25
Kad stariju šćercu iznesoše,
pred njom nose sorguč od bisera,
da ga pusta na nizilju daju.
Kad mu mladu šćercu izniješe,
pred njom nose đerdef od merdžana, 30
na đerdefu vida suho zlato,
da je pustu na vezilju daju,
da ne tamni u njedrima zlato.
Za njima je serdar izlazio,
o dva štapa na avlinska vrata: 35
"Aoh, sine, grdne rane moje,
moji sinci, dogovori moji,
snahe moje, razgovori moji,
šćeri moje, poslušnice moje,
jadan ti sam iza vas ostao!" 40
To izreče, a dušicu pusti.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
