Puna duša
Puna duša, srce smjelo,
A sa lica ushit l'jeće,
Slatkog milja bujno vrelo
Kroz dušu se blago kreće.
Na pepelu mrtvih nada
Boginja se mira budi,
Zagrijana krvca mlada,
Napojene srećom grudi.
Šta mi vječnu goni tugu
U svetinji noćnjeg mira?
Da li pozdrav, što u krugu
S anđeoskih zvoni lira?
Ili pjesma, što iz granja
Zvjezdicama slavuj poje?
Ne, To duše tebe sanja
Na oltaru vjere svoje...
Mostar, 10. novembra 1892.