Milo Jovović

Zato biješ sa krilima,
Ptico moja c'jelog dana:
Što si tužna, valjda n'jesi,
Zadovoljna novog stana?

Nit' već 'oćeš da zapoješ,
Tome uzrok ne znam što je;
Slušaj tamo na grančici,
Kako t' druga slatko poje!

Koje su ti dakle brige? –
Hrane imaš uv'jek dosta,
Sve što želiš sve to imaš,
Ne poznaješ huda posta.

Tu od lovca straha nemaš,
Ne bojiš se ni od studi;
Kaži dakle, što si sjetna,
Kakvi ti je jad u grudi?

„Pravo imaš sve što kažeš,
Da sveg' imam obilato;
Stan raskošni, l'jepe hrane,
Harna sam ti svemu na to.“

Ali, eto, što mi fali,
I s' čega sam tužne volje:
Sloboda je moja mila,
U lug gusti, šar'no polje.

Tamo mi je život slatki,
Đe pod nebom širim krila,
U slobodi na grančici,
Mati me je podnivila.

A ovđe mi u sužanjstvu,
Teku moji sretni dani,
Drugarica moja pjeva,
Sloboda joj dušu hrani.

Ne čudim se dakle ništa,
Jer ne čujem moga glasa:
U ropstvu se tuži samo:
Bez slobode nema spasa.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 2., u Somboru, 30. januara 1909., str. 22.