Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 18

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ
Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

KATIZMA 18

Ovo je posebna vrst psalmovâ sve do 133. dakle njih petnaest, što... Daničić prevađa „za penjanje.“

Jedni drže da su ovo pjesme pobožnijeh putnikâ, što su ih oni pojali na svom putu na zborove crkovne.

Predavanje jevrejsko razumijeva ovdje stube hrama Božijega, kojijeh je bilo na Sionu iz preprate (ženske crkve) u veliko dvorište 15 te i jest 15 tijeh stubovnijeh pjesamâ, kao za svaki stupanj od stubâ po jedan psalam, koje su Levite pjevali na tijem stubama.

Drugi tumače ovaj naziv time, što je sadržaj ovijeh petnaest psalamâ takav, da se smisao njihov razvija i podiže sve zasobice iz prvog pomišljaja u drugom, iz drugoga u trećem i t. d. te i nekojijem riječima hvataju se kao karikama u lancu jedna za drugu, i čine svojijem pomišljajima kao stube duhovne k savršenstvu. Ove riječi su naznačene u pomenutijem psalmovima pisaćim slovima, i meni se čini kao da su pojedini stihovi pjevani po raznijem pjevačima, koji su navedene riječi ove kao predavali i primali jedni od drugijeh, koji način pjevanja morao je biti od osobite miline. Prema tom tumačenju nazvao sam ja ove pjesme postubovnijem.

PSALAM 119

Nevoljni klik u družtvu svadljivom.

Ova pjesma jeste postubovna.

U nevolji Gospodu pokliknem,
Uslîšî me po milosti Svojoj.
2. Izbavi mi oj Gospode, dušu
Od nečistih i lažljivih ustâ,
I jezikâ zlijeh lukavijeh;
3. Šta li će Ti dati, šta l' prin'jeti
Lažna usta i jezik lukavi?
4. Taj je kao što su str'jele ljute
U rukama jakoga čovjeka,
Il kâ živo smrekovo ugljevlje.
5. Jao si ga meni kad nastavam
Kao tuđin neznan kod Mosoha,
Kod šatorâ Kidarskih nastavam.
6. I dugo je živjela mi duša
Sa onima koji mir ne ljube.
7. Mir ja ljubim, zaustim li samo,
Ema oni mahom na oružje.

PSALAM 120

Utjeha Božije obrane.

Ova pjesma jeste postubovna.

Oči svoje dižem ka gorama
Odakle će meni pomoć doći.
2. Od Gospoda meni pomoć ide
Koji stvori zemlju i nebesa.
3. Ne će dat ti nozi da popuzne;
Blago tebi, čuvar ti ne drijema.
4. Spavaćiva nije njega naći,
Izrajiljev čuvar ne drijema.
5. Gospod čuvar i sjen t'jela tvoga,
I On ti je sve sa desne strane.
6. Danju sunce ubiti te ne će,
Niti mjesec mrke noći tavne.
7. Gospod će te od zla da sačuva,
Gospod tvoju sačuvat će dušu.
8. Gospod neka ulazak sačuva
I izlazak od sad do vijeka.

PSALAM 121

Obzir na grad zborni s dobrom željom.

Davidova pjesma postubovna.

Radovah se kada mi rekoše:
„Da idemo Gospodnjemu domu.“
2. Postajahu trudne noge naše
Na vratima Jerusalim gradu;
3. Jerusalim novo izzidanu,
Kâ slivenu vàs u jednu zgradu.
4. Tamo idu sva plemena silna,
Ta plemena Gospodnja su sama —
Po naredbi Izraj'ljevoj svetoj —
Na proslavlje imena Gospodnjeg.
5. Ele tamo pr'jestoli bijahu
Prijestoli doma Davidova.
6. Mir tražite Jerusalim-gradu;
Nek blaguju oni što te ljube.
7. Mir nek bude okó zidovâ ti,
Da blaguju u dvorima tvojim!
8. Radi braće, prijateljâ svojih,
Govorim ti evo: mir ti budi!
9. Radi doma Bog-Gospoda našeg
Želim tebi dobro izobilno.

PSALAM 122

Pogled ka Gospodu za vremena ruge i sramote.

Ova pjesma jeste postubovna.

K Tebi svoje oči podižem
Koji gore na nebes'ma živeš!
2. Kao što su oči slugû vjernih
Gospodar'ma uprte u ruku,
Kâ po oči sluškinje poslušne
U ručicu nezine gospođe:
Tako su nam oči u Gospoda
Dok se sjeti i smiluje na nas.
3. Smiluj nam se Gospode, smiluj se,
Dovoljno smo sramotom pѝtani.
4. Duša nam je pѝtana dovoljno
Svake ruge ponositih ljudî,
I zuluma zlobnih nasilnikâ.

PSALAM 123

Spasitelj od samtri u vodi i u zamki.

Davidova pjesma postubovna.

Da Gospoda s nama ne bijaše —
Neka reče izrajilj izbrani —
2. Da Gospoda s nama ne bijaše,
Kada ljudi ustadoše na nas:
3. Žive bi nas tada proždirali
Kad b' im gnjev se razpalio na nas.
4. Tada bi nas voda potopila,
Rijeka bi nam zaronila dušu.
5. Tad bi našu zaronile dušu,
Zaronile vode uzbujane.
6. Blagosloven Gospod do vijeka,
Što nas neda zubima njihovim!
7. Duša naša izbavi se živa
Kao ptica iz lovačke zamke:
Zamještena razkine se zamka
A mi ti se izbavismo jada.
8. Pomoć nam je imenom Gospodnjim
Koji stvori zemlju i nebesa.

PSALAM 124

Bedem Izrajilja proti izkušavanju na odmetničtvo.

Ova pjesma jeste postubovna.

Ko se uzda u Gospoda svoga
Taj je kao Sion gora miran,
Va vijek je i ne pomješta se.
2. Okó svetog Jerusalim grada
Podižu se gore naokolo,
A Gospod je okó Svog naroda
Neprestance va vijek vijeka.
3. Ne će ostat žezlo pakostnikâ
Nada samim djelom pravednikâ,
Da ne pruže pravednici ruke
Na njihovo bezakonje kleto.
4. Dobro svima Gospode, učini,
Što su dobri te su srca pràvog.
5. Koji svrću na putove krive,
Otjerat će Gospod sa zlikovci.
Mir Izraj'lju! Nek je mir Izraj'lju!

PSALAM 125

Žetva radosti iza sjetve suzne.

Ova pjesma jeste postubovna.

Kad Sionsko roblje Gospod vrati,
Kâ no u snu tako nam bijaše.
2. Radosti nam puna biše usta
I naš jezik preopun pjevanja.
Po narod'ma tada govorahu:
„Velje djelo čini Gospod njima.“ —
3. Velje djelo nama čini Gospod,
Radujmo se i veselimo se!
4. Roblje naše Gospode, povrati,
Kâ na jugu potoke povraćaš,
5. Sa suzama koji su sijali
Požeti će pjesmu pjevajući;
6. Plačuć idu tamo i ovamo
Sjeme sjetvi sobom donoseći;
Vratit će se pjesmu pjevajući,
Snoplje svoje sobom ponoseći.

PSALAM 126

Ništa bez blagoslova Božijega.

Solomunska pjesma postubovna.

Ako Gospod ne sagradi doma
Zalud muke onih što ga grade.
Ako Gospod ne sačuva grada
Zalud straži onaj što ga čuva.
2. Na uranku ràníte zaludu
A večerom kasno liježete,
Hljeb jedući trudna rada svoga —
On to daje u snu milom svome. —
3. Od Boga su nasljedstvo sinovi,
Plod premili koljena ljudskoga.
4. Što su str'jele u junačkoj ruci
To sinovi roditelju mladi.
5. Blago si ga čovjeku onome
Što je s njima napunio tulac:
Ele ne će ostati pod stidom
Kad na vrat'ma sa zlotvor'ma zbore.

PSALAM 127

Domaća sreća bogobojaznoga.

Ova pjesma jeste postubovna.

Blago svakom ko se Boga boji
I ko hodi Njegovijem putem,
2. Uživat će trud svojijeh rukû,
Blago tebi i dobro ti budi.
3. Žena tvoja rodna ti je loza
Razgranata u sred doma tvoga,
A sinovi kâ masline mlade
Okó stola poredani tvoga.
4. Gle, tako će blagosloven biti
Čovjek koji Gospoda se boji.
5. Sa Siona Bog te blagoslovi,
Svako dobro da Jerusalimsko
U sve dane života gledao,
6. I gledao sinove sinovâ.
Mir Izraj'lju, velju, mir Izraj'lju!

PSALAM 128

Skončanje napadačâ na Sion.

Ova pjesma jeste postubovna.

S mladosti mi mnogo dodijaše —
Neka reče Izrajilj pobožni —
2. S mladosti mi mnogo dodijaše,
Dodijaše, al me ne svladaše.
3. Na leđ'ma mi oraše orači,
Potezaše duge svoje brazde.
4. Ali Gospod pravedan bijaše,
Zlikovcima konopce izs'ječe.
5. Postidjet se, odstupiti hoće
Svi koji no nenavide Sion.
6. Biti će im kâ na krovu travi
Što s' sasuši prije neg odraste,
7. I od koje žetelac ti ne će
Napuniti rukovedi svoje,
Niti vezač naručaja svoga.
8. Ko prolazi nigda reći ne će:
„Nek je na vam blagoslov Gospodnji!
Blagoslov vam imenom Gospodnjim!!“

PSALAM 129

Klik iz dubljine srca.

Ova pjesma jeste postubovna.

Iz dubljinâ k Tebi Bože, kličem,

2. Čuj Gospode, viku glasa moga!
Nek Ti uši paze moju môbu.
3. Ako li ćeš pazit bezakonje
Ta ko će Ti Bože, da ostane?
4. Al je Bože, u Tebe praštanje
Da bi Te se ljudi uzbojali.
5. U Gospoda nada mi se duša,
Da, nadam se u Njegove r'ječi.
6. Na Gospoda čeka moja duša
Više neg na jutro noćne straže
Koje jutrom na uranku stražé.
7. Neka čeka Izrajilj Gospoda;
Jer je milost u Gospoda Boga,
Te je odkup u njega obilan.
8. Izrajilja on će da odkupi
Od njegovih svijeh bezakonjâ.

PSALAM 130

Sinovska pokornost u Bogu.

Davidova pjesma postubovna.

Oj Gospode, srce moje smjerno
Nikada se nadimalo nije,
Nit se oči uznosile moje,
Niti idem igda na veliko,
Niti što je poviše od mene.
2. Dušom svojom krotak sam i smjeran
Kao d'jete odbito u majke,
Kao d'jete odbitó mi duša.
3. Izrajilje čekaj na Gospoda,
Sad i va v'jek čekaj do vijeka.

PSALAM 131

Molitva za dom Božiji i dom Davidov.

Ova pjesma jeste postubovna.

Pomeni se Gospode Davida,
I bijedâ, smjernosti njegove!
2. Toga, što se Bogu kunijaše,
Zavjetovâ Silnom Jakovljevu:
3. „Ne ću uć' u šator doma svoga,
Niti leći odru na postelju;
4. Nit očima dati noćna sanka,
Ni dr'jemati vjeđama svojima,
5. Dok ne nađem mjesta svom Gospodu,
Svetog stana Silnom Jakovljevu.“
6. Evo čusmo da Mu stan bijaše
U Efrati na polju pitomu,
Nađosmo Ga u Jarim dubravi.
7. El u stan Mu stupimo šatora,
Klanjajmo se podnožju Njegovu.
8. Stani Bože, u stanu Svog mira,
I s kovčegom sile Tvoje divne.
9. Sveštenici nek Ti se obuku
U odoru istinite pravde,
Da pobožni raduju se Tvoji.
10. Rad Davida sluge Svoga nemoj
Da odvratiš sjajnog lica Svoga
Od izbranog Svog pomazanika.
11. Davidu se zaklinjao Gospod,
Va istinu svjerovati hoće:
„Od poroda posadit ću tvoga
Na prijestol da narodom vlada.
12. Ako tvoja uzčuvaju djeca
Odkrivenja i zavjete Moje,
Kojima sam naučit ih voljan,
Tada će im i djeca njihova
Na pr'jestolu sidjet do vijeka.“
13. Jer je Gospod Sion izabrao,
Omilje Mu da na njemu živi.
14. „Ovdje ti je mir Moj do vijeka,
I tu Mi se hoće da nastavam,
Ele Meni omilje veoma,
15. Da mu žitak njegov blagoslovim,
Hlebom da mu uboge nahranim,
16. Sveštenike obučem spasenjem,
Da pobožni pjevaju njegovi. —
17. Davidu ću rog dignuti ondi,
A vidjelo Mom pomazaniku.
18. Nepr'jatelje zlobne ću njegove
Sve obući u odoru srama,
A nad njime cvjetat će mu vjenac.“

PSALAM 132

Pohvala bratinske zadruge.

Davidova pjesma postubovna.

Šta je tako krasno, plemenito,
Kao braća kad u slozi žive!
2. Kao dobro ulje što na glavi,
Sve se stače Aronovom bradom,
Te se stače odeždi na skute —
3. Kao rana rosa na Ermonu,
Što se stače na goru Sionsku,
E tu Gospod blagoslov utvrdi,
I radosti život do vijeka.

PSALAM 133

Svenoćni pozdrav i odpozdrav.

Ova pjesma jeste postubovna.

Blagoslov'te Gospoda oj sluge,
Sve Gospodnje sluge što stojite
Mrke noći u Gospodnjem domu.
2. Za svetinjom podignite ruke,
Blagoslov'te Gospoda višnjega. —
3. Da i tebe blagoslovi Gospod
Sa Siona, neba, zemlje tvorac!