Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 11

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ
Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

KATIZMA 11

PSALAM 77

Povjestničko ogledalo za opomenu od Mojsija do Davida.

Ovo mudri Asafov je nauk.

Čuj narode, mog nauka glase,
Prigni uho k r'ječma mojih ustâ.
2. Usta svoja za priču otvaram,
Kazivat ću pripov'jedke stare.
3. Što slušasmo što li utuvismo
Što nam otci kazivaše naši.
4. Od djece im zatajiti ne ću;
Javit ćemo poznom naraštaju
Slavu Bož'ju i silu Njegovu,
I čudesa što je satvorio.
5. Svjedočanstvo podiže Jakovom,
U Izrajlju postavio zakon,
Koji dade otcima našijem
Da predadu unucima svojim.
6. Da bi znao naraštaj potonji
Kad se rode dječica nejaka,
Svojoj ona da kazuju djeci.
7. Da u Boga nadanje polažu,
Djelâ Bož'jih ne zaboravljaju
I Njegove drže zapov'jedi.
8. Da ne budu kâ otci njihovi
Rod uporan i mutljive ćudi;
Što ne bješe srcem svojim stalan,
Niti Bogu vjeran duhom svojim.
9. Jevremova djeca oružana
Što str'jeljaju sa bojnoga lûka,
Pobjegoše iz junačkog boja.
10. Ne čuvaše zavjeta Bož'jega,
Ne htjedoše hodit po zakonu.
11. Djela Bož'ja pozaboraviše,
I čudesa koja im pokaza.
12. Negda Gospod pred njinim otcima
Čuda tvori u zemlji Misirskoj,
Na ubavu na polju Coanu.
13. Tu on sinje razcjepio more,
Provede ih vodenijem zidom.
14. Te ih vodî danju sve oblakom,
Mrke noći ognjem svijetlijem.
15. I razkine u pustinji st'jene,
Sve napoji kao iz bezdane.
16. Iz kamena potoke izvede,
Te r'jekama vodi vodu hladnu.
17. Ali oni sve gr'ješiše Njemu
I gnjeviše Višnjeg u pustinji.
18. Pa u srcu Gospoda kušahu
Sve po volji ištući jestivâ,
19. I ropteći sve na Boga reknu:
„Može l' Gospod trpezu obilnu
Zgotoviti u pustinji gladnoj?
20. Gle, udari u kamen studeni,
Te proteče silna voda hladna
I rijeke uzbujahu silne:
Može l' Gospod nama hljeba dati?
Hoće l' pružit narodu i mesa?“
21. Gospod čuje, razljutî se na njih,
Na Jakovu razgori se oganj,
Na Izrajlja ljuti gnjev se digne.
22. Jer Gospodu ne povjerovahu,
U pomoć se Bož'ju ne uzdahu.
23. Oblacima ipak zapovjedi
I otvori na nebes'ma vrata,
24. Te podaždi za jestivo mana,
Dade njima hljeba nebesnoga.
25. Bi čovjeku hljeba anđelskoga;
Pošalje im jela izobila.
26. Pusti nebom ustoku hlađanu,
Silom Svojom jugove izvedѐ;
27. Kâ prašinom zaspe ih sve mesom,
Kao pjeskom morskijem pticama;
28. Sred okola popadahu njina,
I okolo njihovih šatorâ.
29. Tako ti se svi siti najedu,
Dade njima čeg' željni bijahu.
30. Al ne mine sve ih želja živa,
Još im jelo u ustima b'jaše,
31. Gnjev se Bož'ji već podigne na njih,
I pomori najjače međ' njima,
U Izrajlju mladiće potuče. —
32. Preko sveg toga opet gr'ješijahu,
Čudesâ mu priznat ne htijahu.
33. Tada činî da im ginu dani,
I godine u žurbi zaludnoj.
34. Stane li ih jadne da ubija,
Tražeć Boga tad se obraćaju
35. Nazivljući obranom Višnjega,
I kako im spasitelj bijaše.
36. Tad laskahu Njemu svojim ust'ma,
A jezikom lagahu svojijem.
37. Ema srcem ne bijahu vjerni
Niti čvrsti u zavjetu svome.
38. Ali Gospod milostiv bijaše
Te pokrije njihove grijehe,
Ne pomorî malo i veliko.
Sve bi često gnjev svoj obuzdao,
A ijeda ne bi podizao.
39. Sjećâ bi se da su samo t'jelo
Ili vjetar što leti bez traga.
40. Koliko l' ga razsrdiše putâ
U pustinji u samrtnoj zemlji!
41. Sve ti oni opet kušaj Boga,
Te sve draži Izrajljeva svetca.
42. Rukê mu se ne sjećahu svêté
Niti dana kada ih izbavi,
43. Kada metnu u Misiru znake
I čudesa na polju Coanu.
44. Gdje provrže u krv im rijeke
I potoke žive vode hladne,
Da je već ni piti ne mogahu.
45. Pošalje im gamad da ih kolje,
I otrovne žabe da ih more.
46. Dáde bubi ljetinu njihovu,
Skakavcima svu muku njihovu.
47. Vinograde gràdom im potúče,
Lednom slanom smokve plodovite.
48. Krupnom gràdu stoku im predáde,
Svjetloj munji stada nebrojena.
49. Pošlje na njih oganj gnjeva Svoga,
Srdnju, mržnju, četu zlih anđelâ.
50. Svome gnjevu stazu poravnava
Ni duše im samrti ne čuva,
Život njihov pomoru predáde.
51. U Misiru pogubî prvence,
Prvi porod po kolibam' Hama.
52. Te pojavi narod Svoj kâ ovce,
Kao stado kroz pustinju žednu.
53. Vodio ih bez svake bojazni,
Nepr'jatelje zaroni im more.
54. Dovedé ih do svetinje Svoje,
Ovoj gori desnice Njegove.
55. Ispred lica narode im goni,
Žr'jebom d'jeli svakom dostojanje,
Te naseli svuda po šatorju
Pokolenje Izrajilja Svoga.
56. Ali oni opet u objesti
Kušavajuć Gospoda razljute,
Ne čuvahu Njegovih naredbâ.
57. Odustanu te se svi odmetnu
Poput svojih gr'ješnijeh otacâ,
Opet slàžu poput loša lûka,
58. Uzgornosću uvr'jede Ga svojom,
I razdraže idolima svojim.
59. Gospod čuje te se poraznjevî,
Razsrdi se na Svog Izrajilja,
60. U Silomu ostavî naselje,
I šatorje gdje s ljud'ma življaše.
61. Slavu Svoju opravî u robstvo
I krasotu u silovne ruke.
62. Britkom maču narod Svoj predáde,
Zaplamti se na sve dostojanje
63. Oganj jedi mladiće njegove;
Djevojkama kićenim njegovim
Ne pjevahu svatbenih pjesamâ.
64. Sveštenike mačem posijeku
Ni pokajnih ne bí udovicâ.
65. Sad kâ sa sna prezne ti se Gospod,
Kao junak kad izpije vino,
66. Te pobije neprijatelje s leđa,
Vječitoj ih sramoti predáde. —
67. Ni šatora nehtje Josipova,
Nit izbira pleme Jevremovo.
68. Već odbere Judino koljeno,
Goru Sion koja Mu omilje.
69. I sagradî tu svetinju Svoju
Kâ nebesa, kâ zemlju utvrdî.
70. I Davida slugu Svog odbere,
Uzevši ga od ovčih torovâ.
71. Od ovacâ dojilicâ b'jelih
Odvedé ga, da mu brižno pase
Sad Jakova, Svoj premili narod,
Izrajilja, Svoje dostojanje.
72. I pase ih srcem pravednijem,
I vodi ih mudrijem rukama.

PSALAM 78

Molitva za vremena pustošenja, krvoprolića i poruge.

Слједи пјесма Асафова света.

Bože, gle gdje neznabožci ljuti
Zauzeše Tvoje dostojanje,
Oskvrniše crkvu Tvoju svetu
Jerusalim razvalinom grade.
2. Mrtvo truplje vjernih slugû Tvojih
Sve predadu pticama nebesnim,
A zv'jerima moći pobožnikâ.
3. Svetu krvcu proliše njihovu
Na rijeke kraj Jerusalima,
Ukopnika nikom ne bijaše,
4. Postadosmo podsmjehom susjedâ,
Sramote nas oni ѝzokola.
5. Dokle li će trajati, Gospode,
Gnjeva Tvoga taj oganj žestoki?
6. Izlij gnjev na glavu neznabožca
I na carstva koja ne prizivlju
Tvog imena svetog nebesnoga.
7. Već izjede taj oganj Jakova,
Opustješe njegovo naselje.
8. Ne pominji bezakonjâ starih,
Već zateci milosrđem Svojim,
Ele smo Ti sasvim ološali.
9. Pomozi nam Bože spasitelju,
Radi slave imena Tvojega.
Izbavi nas, očisti od gr'jeha,
Radi svetog imena Svojega.
10. Za što da nam neznabožci kažu:
„Gdje je Bog taj njihov preveliki?“ —
Nek se javi pred očima našim
Osveta Mu nada neznabožci,
Rad prolite krvi Tvojih slugâ.
11. Nek izađu, neka se pokažu
Pred licem Ti sužanjski uzdasi.
Silom Svoje mišice sačuvaj
Milostivo nas, samrti djecu.
12. Te u njedra sedmostruko vrati
Sve ruženje susjedima našim,
Kojim Tebe sve Gospode, ruže.
13. Mi Tvoj narod, ovce paše Tvoje,
Va v'jek ćemo slaviti Gospoda,
Slavu Tvoju kazivati sv'jetu
Od koljena pa sve na koljeno.

PSALAM 79

Molitva za vinograd Božiji.

Poglavici veselih pjevačâ,
A uz spravu Šošan-Edut zvanu,
Sljedi pjesma Asafova sveta.

Čuj, poslušaj Izraj'ljev pastire,
Ti, što vodiš djecu Josipovu
Kâ što pastir b'jele ovce javi,
Na rukama sjediš Heruvimâ;
S Tvog pr'jestola javi nam se sada!
3. Pred Jevremom i pred Ven'jaminom,
I na oči Manasije Svoga,
Daj probudi krepost Svoju svetu,
I pristupi da nama pomažeš!
4. Bože silni, opet nas povrati,
Sini licem te ćemo se spasti!
5. O Gospode Bože Savaote!
Dokle ćeš se gnjeviti Gospode,
Kad Te moli Tvoj nevoljni narod?
6. Ti njih pѝtaš hljebom čemernijem,
Trostruko ih suzama napajaš.
7. Ti učini, te se izokola
Sve oko nas susjedi svađaju,
Nepr'jatelji smiju se međ sobom.
8. Povrati se Bože Savaote,
Sini licem, te ćemo se spasti!
9. Ti prenese čokot iz Misira
Vinograda Svoga rukosada,
Ti izagna sve narode listom
Te posadi Svoga rukosada.
10. Crnu zemlju Ti okrči njemu
I on pusti u zemlju korjenje.
11. Sjen mu širom gorice pokriva,
Silno lozje té Božije kedre.
12. Pustio ga do sinjega mora
I ogranke svoje do rijeke.
13. Za što Bože, ogradu obori,
Da ga tare ko prolazi putem?
14. Divlji vepar njega podgrizava,
Poljska zvijer njega ozobava.
15. Obrati se Bože Savaote!
Gledni s neba, viđi te obiđi
Vinograda Svoga rukosada.
16. Zaklon budi Tvome rukosadu
Kog posadi tu desnica Tvoja,
I nad sinom, Tvojim pomazanim,
Kog uza se ovlastio jesi.
17. Popaljeni ognjem, izsječeni,
S Tvog pogleda propadoše strašna.
18. Nek Ti bude moćna Tvoja ruka
Nad čovjekom desnice Ti Tvoje.
I nad sinom čovječijem mudrim
Kojega si utvrdio Sebi.
19. Odstupiti ne ćemo od Tebe,
Oživi nas, da Ti ime sveto
Proslavljamo sada i do v'jeka.
20. Povrati nas, Bože Savaote,
Sini licem, te ćemo se spasti!

PSALAM 80

Pozdrav pashalni i slàvná propovijed.

Sljedi pjesma pjevačkom glavaru.
Asafova. A uz spravu Getsku.

Radujte se Bogu, našem gradu,
Poklikujte Bogu Jakovljevu!
3. Zapjevajte, gusle udarajte,
Sladke gusle, milu arfu dajte!
4. O mijeni trubite u trubu,
O uštapu rad praznika svoga.
5. E je taki zakon u Izraj'lja
I naredba Boga Jakovljeva.
6. Svjedočanstvo postavi Josipu
Kad izađe na zemlju Misirsku;
Slušah jezik meni nepoznati:
7. „Ja uklonih ramena njegova
Od bremena, a ruke njegove
Oproste se kotaricâ teških.
8. Ti me zazva u nevolji svojoj,
Izbavih te, i čuh usred groma,
Izkušah te na vodi Merivi.
9. Moj narode, slušaj gdje svedočim,
Izrajilju, da bi me poslušâ:
10. Nek u tebe tuđeg Boga nije,
Stranom Bogu klanjati se nemoj.
11. Ja sam Gospod, onaj Bog tvoj silni
Što t' izvedoh iz zemlje Misirske;
Otvor' usta da ti ih napunim.
12. Al' mi glasa ne posluša narod,
A Izrajilj već ne mari za Me.
13. Ja ih pustih na volju im srca,
Neka rade po svojoj domisli.
14. O, da bi me poslušâ Moj narod,
Na Mom putu boravio Izraj'lj!
15. Zlotvore bih njemu pokorio,
Digao bih na njih Svoju ruku.
16. Koji mrze na Gospoda svoga
Neka su Mu krotki i pokorni,
Dani bi im va v'jek dobri bili.
17. Hranio b' ih pšenicom bjelicom,
Nasitio medom iz kamena.“

PSALAM 81

Sud Božiji nad bogovima zemaljskijem.

Sljedi pjesma Asafova sveta.

Bog ustade na saboru Bož'jem,
Međ' bogov'ma usudu izreče:
2. „Dokle l' ćete suditi nepravo,
Dokle l' biti sve uz neznabožce?
3. Usudite ništem i siroti,
Opraštajte ubogu, nevoljnu.
4. Izbavljajte ništeg i ubogog,
Otimajte iz bezbožne ruke. —
5. Ne poznaše niti razumješe,
Kâ slijêpi lutaju po tami;
Temelji se zemlji potresaju.
6. Rekoh: Paz'te bogovi ste sami,
Svi sinovi Gospoda višnjega.
7. Ali ćete kâ ljudi pomr'jeti,
I past ćete knezovima nalik.“
8. Ustan' Bože, da svoj zemlji sudiš;
Nasljedstvom su svi narodi Tvoji.

PSALAM 82

Klik ratni k Bogu protiv saveznijeh neprijateljâ.

Sljedi pjesma Asafova sveta.

Bože, nemoj da miruješ s mirom,
Niti múči Bože, ni počivaj!
3. Uzavreše nepr'jatelji Tvoji,
Nenavidni podigoše glavu.
4. Po Tvoj narod naumiše zloću,
Na izbrane urote se Tvoje.
5. Pa govore: „Da ih iztr'jebimo
Iz naroda, da se nigda više
Ne spominje ime Izraj'ljevo.“
6. Ele složno svi se dogovore
Te urotu hrđe dignu na Te:
7. Sva naselja Edomova ljuta,
Ismaj'lovci, Moav, Agarjani,
8. Geval, Amon i Amalik s njima,
Filistimci, te uza njih Tirci.
9. Pa još Asur uza njih se nađe;
Sve mišice Lotovih sinovâ.
10. Učini im Bože, kâ Mad'janu,
Ka Sisari i kao Javinu
Na potoku hladnoga Kisona!
11. U Andoru što ih izkop snađe,
Nagnojiše sobom zemlju crnu.
12. I uradi s knezovma njihovim,
Kâ uradi s Zivom i s Orivom,
Kâ Salmanom negda i Zevejem,
I sa svijem glavar'ma njihovim.
13. Ele va v'jek govore nemilo:
„Osvojimo naselja Božija.“
14. Zapovidi Gospode, nek budu
Poput pljeve koju vjetar vije.
15. Kâ no oganj kad dubravu pali.
Kâ no plamen kada gore žari:
16. Tako Svojom olujom požden' ih,
I viharom Svojijem ih smeti.
17. Te sramotom pokrivaj im lice,
Da pitaju za ime Gospodnje.
18. Nek se srame te se sunovrate,
Postiđeni neka svi poginu!
19. Neka znadu da se zoveš Gospod,
Nad svom zemljom višnji, i jedini!

PSALAM 83

Čežnja za domom Božijim i za srećom da se u njemu živi.

Načelniku pjevačkom na ruke.
A uz Getsku spravu za guslanje;
I pjesma je Korjevih sinovâ.

Mili ti su tî stanovi Tvoji,
O Gospode Bože nad silama!
3. Gine duša sve od želje žive
Da uniđe u Gospodnje dvore.
Srce moje i tijelo moje
Otima se k živom Bogu svome.
4. Ptica nađe kuću svoga stana,
Lastavica svija sebi gnjezdo
Gdje će léći mlade ptiće svoje —
Kod oltarâ svetijeh Tvojijeh,
Moj Gospode, Bože nad silama,
O moj care i Bože jedini!
5. Blago onim u Tvojemu domu,
Neprestance oni Tebe hvale. —
6. Blago onom komu si Ti sila —
Te u srcu put k Tvom hramu nosi.
7. Jer idući suznijem prodoljem
Izvorima njega pretvaraju,
Blagoslovom dažd ga zaodjeva.
8. Od odmora do odmora idu
Pred Gospodom dok dođu Sionu:
9. „Oj Gospode Bože nad silama,
Čuj molitvu, oj Bože Jakovljev!“ —
10. Ti naš štite, Gospode nebesni,
Daj sagni se i dolje pogledaj,
Vidi lice Svog pomazanika.
11. Bolje danak u dvorima Tvojim
Neg tisuća drugih u drugijem.
Volim bit na pragu Bož'jeg doma,
Neg življeti u svakom obilju
Pod šator'ma neznabožna zalca.
12. Jer je Gospod štit i sunce žarko,
Gospod slavu i blagodat daje;
Bezazlenom nigda ne uzkrati
Ni jednoga dobra ovog sv'jeta.
13. Blago si ga Bože nad silama,
Tom čovjeku što se uzda u Te!

PSALAM 84

Molitva prije pomilovanoga naroda radi nova pomilovanja.

Načelniku pjevačkom na ruke,
I pjesma je Korjevih sinovâ.

Smilovâ se na zemlju, Gospode,
I povratî roblje Jakovljevo.
3. Svom narodu oprostî nepravdu,
Pokrio si sve njihove gr'jehe;
4. Svu žestinu ustavio Svoju,
Ublažio žeravicu gnjeva.
5. Povrati se Bože spasitelju,
Daj prekini srdnju Svoju na nas.
6. Hoćeš li se gnjeviti do v'jeka
Od koljena pa sve na koljeno?
7. Ne ćeš li nas oživiti opet
Da bi Ti se radovao narod?
8. Bože, milost Svoju nam pokaži
Te spasenje Svoje udijeli.
9. Da poslušam što govori Gospod,
On izriče mir narodu Svome,
Mir narodu, pobožnijem Svojim,
Da ih opet ne snađe bezumlje.
10. Da, blizo je Njegovo spasenje
Onim što Ga u istinu štuju,
Da Mu slava našoj zemlji dođe.
11. Nek se srete istina i milost,
Mir i pravda neka se poljube.
12. Istina će zemljom da pronikne,
A s nebesâ da prinikne pravda.
13. Te će Gospod svako dobro dati,
Zemlja naša dat će plode svoje.
14. I pravda će hoditi pred Njime,
Paziti će na Njegove stope.