Prošlost, Sadašnjost i Budućnost
| Prošlost, Sadašnjost i Budućnost (1870) Pisac: Risto Milić |
Prošlost nam je bila s Nemanjima slavna,
Al’ s razdora kletog pretvori se tamna;
Sa Kosovom Srbstvo teški udar snađe,
I sunce slobode s Srbskog neba zađe.
Brankoviću crni, prosto ti ne bilo,
Što u robstvo svali sa izdajstvom rod!
Ti odlomi Srbstvu sokolovo krilo,
I pokrovom crnim zastre Srbski svod.
Sa nesloge crne i izdajstva kleta
Okova nas robstvo ev’ pet stotin’ ljeta;
Kroz to vr’jeme dosta izdržasmo jada,
Što nam zlotvor zlobni sa mukama zada;
A kod tol’ki snažni prosvešteni sila
Ne nađe se jedna, da nam pruži l’jek;
Tek nadežda cigla utjeha nam bila,
A uz tu i guslin tješio nas jek.
Sve, što gođ je Srbstvo najljepše imalo,
Sve mu je s Kosovom nemilo propalo;
Tek mu sama duša ostade u grudi,
Koja sad na novo počinje da s’ budi.
Nek se budi, neka, i zgoda je došla,
Dugo joj je nebo sakrivao mrak —
Ustaj, duše, ustaj, holuja je prošla,
Evo već ti sija zorin sjajni zrak!
Kad te, dušo, prošlost ne obori tužna,
Koja te u okov skovala k’o sužnja;
Neka te sadašnjost ni malo ne stravi,
Jer ti sa njom srećni Vidov-danak plavi.
Na vidik iziđi iz mračnoga stana,
Sadašnjost te zove, na susret joj hod’,
Budućnost se kroz nju ukazuje slavna,
Sa kojom će skoro da t’ uskrsne rod!
Izvor uredi
Milić R. 1870. Serbobranke: lirične rodoljubne pjesme. Na Cetinju, u državnoj Pečatnji. str. 7-8.
|