Prolećni ritmi
Pisac: Dušan Srezojević



Prolećni ritmi


U vazi ruža ljupko se otvara
I diše dahom mirisnim i vlažnim,
Dok majska kiša belim pljuskom šara
Prolećni pejzaž, mlazevima snažnim.

Kroz žile struji krv k'o melem blaga
I opija se duh k'o cvet u vodi: —
Ti opet bludiš, čežnjo moja draga,
Kroz zeleni pejzaž koji tako godi.

Oseća slatke žudnje bez imena.
— O, zaborave bolova i jada!
Meni se čini da sam van vremena,
I da je Jedno sve: patnja i nada,

I tiha čežnja, i šuštanje lipa,
I kadiveno talasalje trave:
Rek'o bih jedan mrk pepeo sipa
Na duh moj, kao noć na sfere plave!

Prozirem tajne; u ritmičnom hodu
Vekovi huje; večnost i beskrajnost
Blude k'o senke u kosmičnom svodu;
Planete trnu, izgubivši sjajnost;

Bleskanje ... Tiho, klizi, o živote!
Ne žali patnje, i muke, i bede:
K'o eho jedne nostalgične note,
Sve želje moje umiru i blede!


Izvori uredi

  • ZLATNI DASI. — Svetlost, Kragujevac, 1975, str. 23


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dušan Srezojević, umro 1916, pre 108 godina.