[Proklet’ da si, mila majko]
Proklet’ da si, mila majko,
Što me dade mlogo na daleko;
Na daleko, em su mlogo braća.
Moje momče od svi je najmlado,
Najmlado je pa ništa ie znaje. 5
K’d u gosti pođem i njega povedem,
Pa i tamo on čudo napravi,
Ja mu reknem, a ono se ljuti,
Brkovi ustrči isto ko mačište,
A kosu naježi isto ko virište. 10
K’d je kod mene, stra me od njega,
A k’d ga nema, umre za njega.
Na pazar kad pođem i njega povedem,
I ja mu reknem da se dotera,
On se dotera sas cepene gaće, 15
Kojgod ga vidi, svi mu se smeju,
Ja mu toj reknem, a on se naljuti,
I kako bivol oči izbulji,
A kako kuče zubi isceri.
K’d je kod mene, stra me od njega, 20
A k’d ga nema, umre za njega.
