Prodata ljuba Bogdanova (SNPr)

* * *


Prodata ljuba Bogdanova

Sedamdeset i sedam gradova,
Nema lepša grada od Belaja
I boljega kmeta od Bogdana.
Al’ je Bogdan mlogo dužan Turkom,
Pa se ne mož' da oduži duga, 5
Već besedi svojoj miloj majki:
„Oblači se, moja stara majko,
Oblači se što gođ lepše možeš,
Da te vodim na nove pazare,
Ne bi li se odužio Turkom!” 10
Al’ besedi ljuba Bogdanova:
„Oj Bogdanu, dragi gospodaru,
Ne prodaji našu staru majku,
Već prodaji tvoju vernu ljubu!”
A Bogdan je ljubi besedio: 15
„Ao, ljubo, Bog te se setio,
Ja za tebe i zaboravio!
Oblači se, moja draga ljubo,
Oblači se što god lepše možeš,
Da te vodim na nove pazare!” 20
Oblači se ljuba Bogdanova,
Oblači se što god lepše može,
Sve oblači svilu i kadifu,
Što je mlada od babe donela.
Uze Bogdan svoju ljubu vernu, 25
Odvede je na nove pazare,
Telar viče po novom pazaru:
„Ko ć' kupiti ljubu Bogdanovu!”
Tu se nađe Ture, momče mlado,
Pa kupuje ljubu Bogdanovu; 30
Al’ je mlogo Bogdan zacenio —
Tri stotine groša i dukata.
Prostre Bogdan divan-kabanicu;
Ture prosu groše i dukate,
Te on broji groše i dukate, 35
A sve gledi ljubu Bogdanovu,
Jer je ona vrlo lepa bila,
Koliko je Ture izbrojilo,
Još toliko Ture zabrojilo
Gledajući ljubu Bogdanovu. 40
Bogdan skupi groše i dukate;
Ture uze ljubu Bogdanovu,
Odvede je dvoru bijelome.
A kad bilo veče o večeri,
Te su seli mladi večerati, 45
Suze roni ljuba Bogdanova.
Al’ besedi Ture, momče mlado:
„Oj Boga ti, Bogdanova ljubo,
Što ti mlada grozne suze roniš —
Il' t’ je žao Bogdanova dvora, 50
Il’ Bogdana, dragog gospodara
Jel' starice, Bogdanove majke?”
Besedi mu ljuba Bogdanova:
„Oj Boga ti, Ture, momče mlado,
Nije m' žao Bogdanova dvora, 55
Ni Bogdana, dragog gospodara
Ni starice, Bogdanove majke;
U mene je taki bratac bio,
Rana mu je na ramenu levom,
A madež mu na desnom obrazu, 60
Pa su njega zarobili Turci
Još malenog u kolevki zlatnoj,
I kad su ga zarobili Turci,
Onda su nam majku sagubili.”
Al’ besedi Ture, momče mlado: 65
„Oj Jelice, rođena sestrice,
Ta ti li si, Jelo, sestro moja!”
Kad ujutru danak osvanuo
I jarko je ogrijalo sunce,
Uze Ture ljubu Bogdanovu, 70
Pa odvede na nove pazare.
Telar viče po novom pazaru:
„Ko je sinoć prodavao ljubu,
Na čast njemu i ljuba i blago —
Nađoše se bratac i sestrica!” 75

(ASANU, br. 8552/257, XXVII, br. 11).

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Varijante

Var.: I, 725.

Reference

Izvor

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 263-264.