Prkos (Ljubomir Mirković)
| Prkos (1894) Pisac: Ljubomir N. Mirković |
Mjesečina blaga
Nebom plovila,
Mirisava lica
Grane povila.
Ispod lipe ćilim
Trave zelene,
Sjedila je na njoj
Draga kraj mene.
Uzdahe joj vila
Prsa punana,
Ja uzdahe srk’o
S rujnih usana.
Provirivo slavuj
Lipi kroz granje,
Poljupce nam broj’o
Slušo šaptanje.
Zavidljivu jutros
Pjesmu izvio,
Milovanje naše
U njoj iznio.
Evo se je opet
Nojca spustila,
Mjesečina blaga
Nebom razlila.
Hodi, zlato moje,
Da se ljubimo,
Nevjeri slavuju
Da prkosimo.
Neka opet sjutra
Pjesmu izvije, —
Ne zna, da ga pjesnik
Sam razumije.
Bijeljina.
Izvor
uredi1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina devet, broj 9, str. 130.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ljubomir N. Mirković, umro 1906, pre 118 godina.
|