Prijateljstvo (Jovović, II)
Prijatelja mnogo imaš,
Svi te vole, svi te štuju,
Svi te hvale i da rečem –
U sjajne te zv'jezde kuju.
To je divno i čestito,
To je nešto odveć l'jepo;
Al' se plašim da to može
Prijateljstvo biti sl'jepo.
Prijatelja mnogo imaš,
Pa baš da si sretan tako,
Da imadeš jednog pravog
Da t'utješi kad bi plak'o.
Taj bi sami dosta bio,
U nevolji da t'priskoči
I da odma svojim djelom
Prijateljstvo posvjedoči.
Al' na protiv, prijatelja
Pravih, vjerni' slabo ima,
Iz iskustva svakodnevnog
Poznato je ovo svima.
Dok si dobro i dok imaš,
Prijateljȃ na sve strane,
A paneš li u nevolju,
Svi ti nađu kakve mane.
Svi se klone k'o od kuge,
I ne žele da te stretu,
Ostao si opet samac,
Prijatelja nemaš četu.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 9., u Somboru, 1. maja 1906., str. 139.