* * *
Preprošena draga
Sadih višnju, a prosih đevojku,
Neka raste višnja i đevojka.
Punu vjetar slomi višnji grane,
A đevojku drugi preprosiše.
Neka bi je junak preprosio, 5
Neg' mi s dvora kučka poručuje,
Da će mi se udavati mlada
Na mom konju, u kavadu mome;
A ja sam joj junak poručio:
"Udaji se, udala se jadna! 10
"S moga konja nogu salomila!
"A moj kavad u jadu nosila!"
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 391.
