Preizredna neba kćeri, kćeri treh boginja,
Amarila, dostojna bit u čislu boginja!
R’jetka ženo želji našoj u ninješne dane,
Pobjeda ti, blagodati sve nosiš sobrane!
Lucina je o roždestvu nastojala tvome,5
Zdravje tebi prisudila vsepodobno svome.
T’jelo, koja u ostrovu Idaliji vlada,
Dala ti je od utrobe Venera svog sada,
Ukrasila lice tvoje, milotom oblila,10
Il’ si ona, il’ ni ona lepša nije bila.
Iz mudrosti napojena Minerve putira,
Prevoshodiš slovom ljepost, evo mog nemira!
Što gracije i što muze, što ume Kupido,15
Ti si u svem vladičica, moga srca Dido.
I Fortuna služila se sa svojimi dari,
Da toliko svojstva bliste ko Danice žari.
B’jednog mene, ta godina, to je kratko vreme,
Da baš za me jednog samo svi se časi spreme,20
Ja polazim, ali meni, zašto si poznata?
Da sam slušo, rekao bi, nije mi predata.
Predata si, uznao sam, eto nam pečali,
Niti možeš, niti mogu: vjeru bi si dali.
Ti sudbinu zaslužuješ lučšu od ti’ ljeta,25
Loša sreća, što i možno, meni svuda smeta.
