Prvo viđenje
Pisac: Matija Ban



* * *


        PRVO VIĐENjE
              (1/1 1838.)
 
Vidjeh d'jevu bajnu
     Nad svim d'jevam' sjajnu,
     I mahom usplamtih;
     Vidjeh samo jednom,
     A navjek upamtih.
Rumen joj se živa
     Po licu proliva
     K'o bijeloj zori
     Kad plamenom nježnim
     Na istoku gori.
Usnice joj glatke
     Osm'jehom su slatke;
     Kad ze otvaraju
    Dva biseria niza
    Iza ruža s'jaju.
Vlasi se od zlata
     Viju do po vrata,
     A zena je živa
     Iskra sunca, koja
     Plavim nebom pliva.
Tanka j' i visoka
     Divna plavo-oka ;
     Prsi u bjelini
     Nadmašaju ljiljan
     I sn'jeg na planini.
U zavoju takom
     Kakav će duh biti?
     Kao čisto sunce
     On će svijetliti,
Da li te, o mila
     Žena porodila?
     Il' si duh s oblaka
     Sišao da zas'jaš
     Usred moga mraka?
Otkud god ti bila,
     Zemnja, rajska vila.
     Klanjam ti se kao
     Anđelku života
     Kog mi je Bog dao.


Izvori

  • Matija Ban: Različne pjesme, knjiga 8, strana 3-4, Beograd, 1892, Srpska kraljevska akademija.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.