Praznik (Milutin Bojić)

Milutin Bojić

1911

Praznik Pisac: Milutin Bojić

Praznik

Dosadni dani u mlakosti blede,

Svud mrtve senke, skalupljene želje,

Mračne kô ambis, pobožne kô Vede

Molitve... Vreme melje, melje, melje.

Otklonite mi svoje mrtve senke:

Ispljuvaću vam pogane oltare

I razdrljiću u svetinji ženke

I izgrebaću stubove i šare!

Kako me tište ti bogovi sviju!

Kako si bedan, Bože miliona!

U tačne sate himne ti se viju

I bruji pesma s ukradenih zvona.

Kako si bedan ti što bludiš samac

U duge dane znoja i bespuća,

I u dan jedan pružaš masi mamac:

Oproštaj greha i krstić od pruća!

O, u te dane svetinje i mira

U mojoj duši besni bura srama,

Igraju bludne gomile kumira

U jednom crnom kovčegu od čama.

Ja tada bežim u kraje neznane,

Do u sred puste smelo mogu reći:

Ja praznik stvaram i praznične dane,

Kad svome Bogu tamjan ću prižeći.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.