Pravi sud dva Božja anđela
Pošetala dva božja prosjaka
Po ulici po gr'ješnoj zemljici,
Te 'no prose od vrata do vrata;
To ne bila dva zemlje prosjaka,
Nego bila dva Božja anđela, 5
Ugledaše u neđelju mobu,
Đe žnjijevu bijelu šenicu,
Pred mobom je đakone Todore;
Pitaju ga dva Božja aiđela:
"Kakva ti je golema nevolja, 10
"Te ti ženješ bijelu šenicu
"U svijetlu caricu neđelju?
"Ali si se, bolan, pomamio?
"Al' si pravu vjeru prevario,
"A Tursku si vjeru prifatio? 15
"Ali tvojom glavom prevrnuo?"
Veli njima đakone Todore:
"Meni jeste golema nevolja.
"E ja ranim sedam slijepaca
"I suviše devet nijemaca, 20
"I udavam sprote đevojke;
"U mene su pokraj dvora puta,
"Ko prolazi, svak s' u dvoru svraća,
"Te im davam piva i jestiva."
Kad to čuše dva Božja anđela, 25
Otidoše dvoru Todorovu,
Tu nahode Todorovu ljubu,
Božju su joj pomoć nazivali:
"Božja pomoć, ljubi Todorova!
"Kakva ti je golema nevolja, 30
"Te mijesiš u svetu neđelju?"
Prosjacima mlada odgovara:
"Meni jeste golema nevolja:
"Vidite li sedam nijemaca?
"I vidite l' devet slijepaca? 35
"Udavamo sirote đevojke,
"Pričekamo trudne i umorne;
"Hajte i vi na bijelu kulu,
"Da vam dadem piva i jestiva."
A anđeli njojzi govorili: 40
"O Bogu ti, ljubi Todorova!
"Ti iziđi avliji na vrata,
"Da ti vidiš čudo neviđeno:
"Kako pale munje i gromovi,
"Pale munje mobu Todorovu 45
"I u polju bjelicu šenicu."
Kad iziđe ljuba Todorova,
Uljegoše dva Božja anđela,
Zaklaše joj u bešpci sina,
Pokupiše krvcu u kiticu, 50
Poštrapaše n'eme i slijepe;
Pogledaše i progovoriše.
Kad se vrati ljuba Todorova,
Progovori sedam nijemaca,
Progledaše devet slijepaca. 55
Odlećeše dva Božja anđela.
Kad otkrila čedo u bešici,
Zlatne su mu ruke do ramena,
A zlaćene kose do očiju.
Čedo majci tiho progovara: 60
"Oj Bora mi, moja mila majko!
"Njesu ono dva Božja prosjaka,
"Već su ono dva Božja anđela,
"I mene su 'vako govorili:
""Eto vama sedam nijemaca 65
""I eto vam devet slijepaca,
""Da vam siju, oru i kopaju,
""Al' nemojte u neđelju svetu.""
[Uporedi II4, br. 3]
