Prave drugarice
Dvije druge vjerno drugovale.
Koliko su vjerno drugovale,
Jedna drugoj i vjeru zadale:
Da s' udaju u jednoj godini,
Za dva brata, a u jedne dvore. 5
Malo vr'jeme, za dugo ne bilo,
Tu prolaze dva banova sina.
Ugledaše lijepe djevojke,
Stariji se ašik učinio
Na stariju lijepu djevojku, 10
Pa je svome dvoru dolazio,
Pa je majci svojoj govorio:
„Moja majko, ja lijepa cvjeta,
„Da mi ga je, majko, ustrgnuti,
„Miris'o bih i danju i noću.“ 15
Govorila ostarjela majka:
„Kakva cvjeta, moj rođeni sine,
„Pošlji sluge nek' ti ga presade!“
Al' govori Banoviću Jovo:
„Moja majko, lijepa djevojka, 20
„Ja kakva je, jad je ne ubio,
„Da je ljepše u svijetu nejma.
„Neg' čuješ li, ostarjela majko,
„Hajde meni isprosi djevojku;
„Ako mi je ne bi isprosila, 25
„Moja majko, živ ti biti neću!“
Govori mu ostarjela majka:
„Šuti sine, ne govori ludo.
„Ja ću ti je sjutra isprositi,
„I rado će, sine, za te poći, 30
„Banović si, a kraljeva roda,
„I car bi ti l'jepu šćercu dao.“
Kad ujutru jutro osvanulo
Odlazila ostarjela majka
Da zaprosi lijepu djevojku. 35
Majka prosi, a djevojka ne će.
Začudi se ostarjela majka,
Pa djevojci tiho govorila:
„Oj, Boga ti, lijepa djevojko,
„Il' si luda, ili si suluda, 40
„Te ti ne ćeš za mojega sina?
„I car bi mu jedinicu dao,
„A ti ne ćeš sirota djevojka!“
Govorila sirota djevojka:
„Oj bora mi, bana Jove majko, 45
„Nit' sam luda, niti sam suluda,
„Nego imam jednu drugaricu,
„S njom drugujem tri godine dana —
„Ja sam njojzi riječ svoju dala,
„Da ćemo se u jednoj godini 50
„Udat' obje, a u jedne dvore,“
Kad to čula Jovanova majka
Ona ode svome bjelu dvoru,
Te kazuje svome gospodaru,
I svom sinu, banoviću Jovi, 55
Grohotom se oba nasmijaše,
Banovici 'vako govoriše:
„Ja za bora milosne djevojke,
„Dobra l' ti je za našega dvora!“
Pa poslaše dv'je zlatne jabuke, 60
Uz jabuke zlaćano prstenje,
Isprosiše obadv'je djevojke.
Oni kupe kićene svatove,
Pa odlaze djevojačkom dvoru.
Povedoše lijepe djevojke; 65
Ja kake su lijepe djevojke,
Da ih ljepših u svijetu nejma,
Iz lica im samo sunce sija,
Iz pogleda i mjesec i sunce;
I kako su vjerno drugovale 70
I vjerno su tako nevovale,
A na radost ostarjeloj majci
I njezina do dva srećna sina,
Banovića Jove i Stijepe.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
