Po gori se zelen bajrak vije

* * *


 

Po gori se zelen bajrak vije

Po gori se zelen bajrak vije,
pod bajrakom ranjen Mustaj-beže,
na njemu je deset grdnih rana:
devet rana od devet sabalja,
i deseta od handžara noža. 5
Viš' njeg stoji zagorkinja vila,
viš' njeg stoji, grozne suze roni.
Ona pita ranjen Mustaj-bega:
"Pobratime, ranjen Mustaj-beže,
možeš li mi rane preboljeti, 10
da dovodim sa mora berbera,
nek donosi svakakvih mehlema,
ne bi li mi rane prebolio!"
Govorio ranjen Mustaj-beže:
"Posestrimo, zagorkinjo vilo, 15
ne muči se, ne traži mehlema,
ne dovodi sa mora berbera,
ja ne mogu rane preboljeti!
Posestrimo, zagorkinjo vilo,
odapni mi puce niz njedarce, 20
izvadi mi jagluk iz njedara,
pa ga nosi mojoj staroj majci:
neka u njeg grozne suze lije,
jer joj Muje više nikad nije!
Izvadi mi sahat iza pasa, 25
pa ga nosi mojoj vjernoj ljubi:
nek u sahat vjerna ljuba gleda,
neka mene više ne pogleda!"
To izusti, teslim dušu pusti,
i umrije, žalosna mu majka! 30


Reference

Izvor

  • Gajret, 9/1925, 16, 255, pod naslovom Poruka Mustajbegova.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 259-260.
  • Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 689.