Pošetala dilber Umihana

* * *

Pošetala dilber Umihana

Pošetala dilber Umihana,
pošetala za goru na vodu,
ispred dvora gondže Mehemeda.
Kod Mehe su vrata otvorena,
u avliji konji osedlani, 5
a junaci stoje pod oružjem.
Među njima gondže Mehemede
vas u srmi i u suhu zlatu,
baš ko da će negdje po djevojku.
Sve to vidje dilber Umihana 10
i prošeta za goru na vodu.
Kad na vodi Kumrija robinja.
Pitala je dilber Umihana:
— O borati, Kumro robinjice,
što s’ Mehina vrata otvorena, 15
što li su mu konji osedlani,
a junaci stoje pod oružjem?
Odgovara Kumrija robinja:
— Čini mi se, hoće po djevojku.
Kad to čula dilber Umihana, 20
ona pisnu kano ljuta guja:
— Zar se ženi, dugo mu ne bilo?
A meni je vjeru založio, ^
da me mladu prevariti neće.
Prepade se Kumrija robinja 25
pa otrča dvoru Mehinome
i sve kaza što je i kako je.
Meho krenu konje i junake,
nađe Umu kod vodice hladne,
đe uzima turski abdest na se. 30
Uzeo je za desnicu ruku
i bacio za se na đogata
pa odvede svom bijelu dvoru.

---

Reference

Izvor

Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 734-735.