[Pošetala Staka i Jovanka]
Pošetala Staka i Jovanka,
Susreta ih Jovo kapetane,
Božju im pomoć nazivao:
„Božja pomoć, lijepe đevojke!“
Staka mu se do zemlje savila, 5
A Jovanka ni gledati neće.
A veli joj Jovo kapetane:
„Olsum, olsum, lijepa đevojko!
Sama ćeš mi u ponoći doći,
Samo gola u tankoj košulji!“ 10
Ode Joka dvoru bijelome.
Kad je bilo noći u ponoći,
Najprije je voda popanula,
A poslije vatra opalila
Sva se svuče do tanke košulje. 15
Ona ode dvoru Jovanovu,
Pa zakuca halkom na vratima.
Jovo joj se javi sa pendžera:
„Šta je bona ponosna Jovanka?“
— „Prođi me se Jovo kapetane: 20
Najprije me voda popanula,
A poslije vatra opalila,
Sva se svukoh, ostah u košulji,
Onda tvojoj tankoj kuli dođoh!
No otvaraj na avliji vrata! 25
Tvoje su se r’ječi ispunile“.
