Pofali se Hasanaginica
Pofali se Hasanaginica
Hasan-agi na kuli sjedeći:
— Ah čuješ li, aga Hasan-aga!
Danas sam ti u hamamu bdla,
vidjela sam zlato Nasul-bega. 5
Ja kakva je, vesela joj majka!
Iz lica joj žarko sunce sjaji,
ispod grla sjajna mjesečina.
Aga šuti, ništa ne govori,
brkom miče, a zubdma škripi. 10
Kad je sjutra jutro osvanulo,
progovara aga Hasan-aga:
— Ah čuješ li, vjerna ljubo moja!
Hajde prosi zlato Nasul-bega,
eto tebi prsten i dukati. 15
Ako ti je majka nedadbude,
ja l’ se ubi, ja l’ u vodu skoči,
ja l' mi hajde bratu u natrage!
Kad to čula Hasanaginica,
opremi se u bijeloj kuli, 20
ona ode Nasulbegovici;
sjedila je ljetnji dan do podne.
Govorila Nasulbegovica:
— A boga ti, Hasanaginice!
Al' si došla sijelo sjelovati, 25
il' si došla zlato zaprositi?
Veli njojzi Hasanaginica:
— Nisam došla sijelo sjelovati,
već sam došla zlato zaprositi
a za svoga agu Hasan-agu. 30
Govori joj Nasulbegovica:
— Ti ćeš selam agi Hasan-agi,
ne mogu mu zlato pokloniti,
dok imade tebe uz koljeno.
Ode kući Hasanaginica. 35
Dohodio aga Hasan-aga
pa on pita mlade svoje ljube:
— Hajir-haber, vjerna ljubo moja,
dade l’ zlato Nasulbegovica?
Govori mu Hasanagirdca: 40
— A bora mi, aga Hasan-aga!
Ne rež’ dibe, ko si meni rez’o,
ne kuj zlata, ko si meni kov’o,
ne da kćerke Nesulbegovica,
dok imadeš mene na odžaku. 45
Razljuti se aga Hasan-aga
pa on ode muli na mešćemu,
i on pušča vjernu ljubu svoju.
Kupi roblje Hasanaginica,
kupi roblje, što ga je dovela, 50
kupi blago, što ga je donila
i ovako mlada govorila:
— Zli jeziče i mahnita glavo,
da nijeste svašta govorili,
ne bi danas ovo dočekali! 55
Kad se spremi u bijeloj kuli,
ona ode majci u natrage,
osta samac aga Hasan-aga,
nek se ženi i kako mu drago.
