* * *
Potonuli svatovi
Iz Šemboja topi udariše,
Šemboju se vrata otvoriše,
Iz Šemboja svati izjezdiše.
Čiji svati, čija li djevojka?
Svatovi su Rustan-begovića, 5
A djevojka Ihtijarovića.
Progovara stari Ihtijare:
»Prijatelju Rustan-begoviću!
Dobro pazi moju mezimicu,
Jedinicu, moju mezimicu! 10
Kad budete blizu vode Save,
Ako bude Sava-voda došla,[1]
Piši meni listak knjige b’jele,
Da ti šaljem orahove lađe,
I u iađam’ vesla šimširova!« — 15
Otalen se svati podigoše.
Kad su došli hladnoj vodi Savi,
Došla Sava od br’jega do br’jega;
Ne da Sava na se ni gledati,
Kamo l’ kome preko sebe proći. 20
Konji plahi, a junaci pjani,
Natjeraše preko vode Save.
Sve potonu, malo i veliko.
Da je kome stati, pa gledati,
Kako tone djever i nevjesta, 25
Djeverovska divan-kabanica,
Nevjestina srmali-tkanina,
Djeverovski kalpak i čelenka,
Nevjestina krmzli-haspurlija.[2]
Svi svatovi na dno potonuše, 30
A najposl’je djever i nevjesta.
Ivan Zovko IV., br. 177.
Iz Bosne.
|
|
Reference
- ↑ ako voda nabuja i pobrza
- ↑ crvena koprena
Izvor
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str.112.
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 117-118.
