Postanak knjaza u Crnoj Gori
0001 Hvala Bogu, čuda velikoga!
0002 Što se sluči lomnoj Gori Crnoj!
0003 Prestavi se Petrović vladika,
0004 Crnogorska pohvala i dika
0005 I drugoga srpskoga naroda,
0006 Filozovska glava izabrana,
0007 Ucvijeli malo i veliko,
0008 Zaplaka se i staro i mlado:
0009 Ma ako se Petar prestavio,
0010 Nakom sebe način ostavio,
0011 Bratu Peru bješe ostavio,
0012 Bratu Peru i bratu Đorđiji
0013 I ostalim’ od zemlje glavarim’,
0014 Sve ih bješe Petar okupio,
0015 Među njima riječ besjedio:
0016 "Poslušajte, moja braćo draga,
0017 "Ja zaista oću umrijeti,
0018 "Nemojte se, braćo, prepanuti,
0019 "Vladajte se mudro i pametno,
0020 "U zlu ste se mjestu udesili,
0021 "U tijesne gore kamenite,
0022 "Među dvije velike haždaje,
0023 "Među Turke i među Latine;
0024 "I čujte me, braćo Crnogorci,
0025 "Nemojte se ludo prevariti,
0026 "U Latina da se omrazite,
0027 "No ih drž’te kao braću svoju,
0028 "Čuvajte ih kao svoju glavu,
0029 "To su nama braća od starine;
0030 "A čuvajte straže po granica
0031 "Od Turčina starog dušmanina,
0032 "Koji nam je Srpstvo ugnjetio,
0033 "Pod kopita turska pogazio,
0034 "Samo malo što je ostanulo
0035 "U malanu našu Goru Crnu,
0036 "A ni ona ne bi ostanula,
0037 "Da Latini ne nadaju ruke,
0038 "I brane nas vazda od Turaka,
0039 "Ne brane ne sabljom i oružjem,
0040 "Jer ne dadu ostali kraljevi,
0041 "Al’ nas brane prahom i olovom
0042 "I ostalom zahirom vojničkom,
0043 "Nešto dadu, a nešto prodadu,
0044 "Te branimo svoje otačastvo.
0045 "Ne mraz’te se Mamuli Lazaru,
0046 "Te je ravnoj Dalmaciji glava,
0047 "On je mene vrli prijatelju,
0048 "Car ga ljubi kao svoga sina,
0049 "To je njemu desna ruka bila;
0050 "I čujte me dobro, Crnogorci,
0051 "Zahvalite Bečkome ćesaru,
0052 "Jer je vazda milostivan bio,
0053 "A to mu je vazda od starine;
0054 "Pak se drž’te carstva Rusijskoga,
0055 "Nemojte se ludo prevariti,
0056 "Ni od njega kadgođ odstupiti,
0057 "Da ve zmija ne uvjede ljuta;
0058 "Rusija je, znate, na daleko,
0059 "Kad bi na vas navalili Turci,
0060 "Ne može vi pomoć brzo doći,
0061 "Ako sultan digne silnu vojsku,
0062 "Ma vam može dobra učiniti,
0063 "Jere ima dobra prijatelja,
0064 "Prijatelja od Beča ćesara,
0065 "Pak mu može brzo najaviti,
0066 "Da bi carsku vojsku ustavio,
0067 "A oni su ka rođena braća,
0068 "To je njima od starine bilo,
0069 "Od vazda su mili prijatelji,
0070 "Te ne dadu dušmaninu vlasti;
0071 "I čujte me, braćo Crnogorci,
0072 "Držite mi Danila sinovca,
0073 "Neka šjedi u mojoj stolici,
0074 "Danile je stasa malenoga,
0075 "Mala peča, al’ je ognjevita,
0076 "Junaštva mu na daleko nema,
0077 "Ni hitrosti i bistre pameti,
0078 "Braniće vas dobro od Turaka,
0079 "I čuvaj ga, Pero i Đorđije,
0080 "Učite ga kano majka sina,
0081 "Slušajte ga, moji Crnogorci,
0082 "Slušajte ga kao svoju glavu,
0083 "Ljubite ga, i vjerni mu bud’te."
0084 Taku Petre zapovijed dade,
0085 Tek nausti, on dušu ispusti,
0086 Predade se na tome svijetu.
0087 Bože mili, čuda prevelika!
0088 Stade lelek po svoj Gori Crnoj,
0089 Proplakaše u goru pastiri,
0090 I ko nosi pušku o razmenu,
0091 Osobito jadni krajičnici,
0092 Kojino su u turskom sindžiru,
0093 E nadeždu svoju izgubiše
0094 I slobodu srpskoga naroda;
0095 No da vidiš’, dobar pobratime,
0096 Što za fajdu e uredi divno,
0097 Baš lakomce neke Crnogorce,
0098 Kojino su lakomi na blago,
0099 Te na stranu Pera povukoše,
0100 I na tajno njemu govoriše,
0101 Ah neka ih, Bog im sudac bio,
0102 Koji smračnu mrežu započeše,
0103 Te gospodu našu pomutiše
0104 I pofalu srpskoga naroda,
0105 Zavadiše braću Petroviće,
0106 Tiraninu srce nasladiše,
0107 Tiraninu srpskom dušmaninu,
0108 Ah neka ih, prokleta im duša,
0109 Jer junačke kuće iskopaše,
0110 Nepravedno u svijet poslaše,
0111 Te stradaše i onda i sada,
0112 Pa ovako Peru govorahu:
0113 "Čuj ne dobro, gospodaru Pero!
0114 "Ti si mudra i pametna glava,
0115 "A ljube te dobro Crnogorci,
0116 "Ti ne slušaj što vladika reče,
0117 "I kakvu ti uredbu postavi
0118 "Za Danila svojega sinovca,
0119 "Da on sjede u glavnu stolicu,
0120 "On je ljuto zamašito momče,
0121 "On ne znade narod upravljati,
0122 "Nit’ ćemo ga uzet’ gospodarom,
0123 "No želimo tebe gospodara,
0124 "Da upravljaš s malom Gorom Crnom."
0125 Baš dvojica Pera presloviše,
0126 A po tade mnogi pristadoše;
0127 Koji prvi s Perom vijećaše,
0128 I Perovu glavu otrovaše,
0129 Oni sjede danas Gori Crnoj,
0130 Istina je, Petra mi svetoga;
0131 Koji zadnji u to pristadoše,
0132 Skitaju se danas po svijetu,
0133 Te ne hćeše Pera Prevariti.
0134 Skupiše se tada Crnogorci,
0135 Svi po redu mladi senaturi,
0136 Kapetani i drugi glavari
0137 I ostali mladi perjanici,
0138 Svi lažavu vjeru Peru daše,
0139 Da Danila neće gospodara,
0140 I ludo se izbezumi Pero;
0141 A kad viđe Petrović Đorđije,
0142 U tome je i on pristanuo,
0143 Jer viđaše kud se zaoralo;
0144 Tad’ se Danil’ u Beč namjerio,
0145 U carevu gradu stoličnome,
0146 Pak ga tanke knjige dopadoše,
0147 Ele se je Petar prestavio,
0148 Knjigu štije, krupne suze lije,
0149 Pa jedanak na noge skočio,
0150 I dovati gvozdene kočije,
0151 Pak poleće nakraj mora slana,
0152 Nakraj mora, u Triješće ravno,
0153 Pa vaporom morem do Kotora,
0154 A kad dođe u Kotoru gradu,
0155 Tu je tanku knjigu napravio,
0156 Pa je šilje na ravno Cetinje,
0157 Stricu Peru i stricu Đorđiji,
0158 Da mu pošlju konja golemoga,
0159 I uz konja mlade pratioce,
0160 Pratioce svoje perjanike,
0161 Da bi mlado momče susretali;
0162 Ne hće Pero ni obratit’ glave,
0163 A kad viđe Petrović-Danile,
0164 Vrlo se je momče razljutilo,
0165 Pa je drugu knjigu napravio,
0166 Te je šilje svome bratu Mirku,
0167 Bratu Mirku na selo Njeguše:
0168 "Čuj me, Mirko, brate od matere,
0169 "Skupi mene dvadeset momčadi
0170 "Od Njeguša, od plemena moga,
0171 "I dovedi, Mirko, konja tvoga,
0172 "Ajde šnjima, časa ne počasi,
0173 "Susreti me pred Kotorom gradom
0174 "Evo idem na svoju starinu."
0175 Čim je Mirko knjigu proučio,
0176 Vrlo ga je Mirko poslušao,
0177 Brzo nađe dvadeset momaka,
0178 I uzjaha na konja svojega,
0179 Evo bratu na sretanju pođe,
0180 Dokle dođe pred Kotorom gradom,
0181 Tu se mila braća sastadoše,
0182 I divno se braća zagrliše,
0183 Pitaju se za mir i za zdravlje,
0184 Pa ga pita za staroga baba,
0185 I pita ga za obadva strica,
0186 Za gospodu male Gore Crne,
0187 Na tome mu Mirko odgovara:
0188 "Stari nam je u životu babo,
0189 "Zdravo su nam vrhovna gospoda,
0190 "Zdravo su ti, al’ ti misle krivo."
0191 Danil’ njemu tako odgovara:
0192 "Sve to znadem, i da mi ne kažeš,
0193 "No ajdemo pravo na Cetinje,
0194 "Pa što Bog da i sreća junačka."
0195 Danil’ skoči, konja uzjahao,
0196 Mirko ide pješke na opanke,
0197 Usputu ga Danil’ pripituje,
0198 A Mirko mu redom kaživaše,
0199 Što je bilo i što se slučilo,
0200 I kakvu su vijeću činili;
0201 Kad Danile Mirka razumio,
0202 Ovako je Mirku besjedio:
0203 "Sve sam, Mirko, tebe razumio,
0204 "Prije su me glasi dopanuli,
0205 "Ma doista vjerovat’ ne mogu
0206 "Za mojega mila strica Pera,
0207 "Strika Pera i strika Đorđiju,
0208 "Da će taku učinit’ nevjeru,
0209 "Oba su me vrlo milovali,
0210 "Pero me je uzeo za sina:
0211 "Dok ne dođem na ravno Cetinje,
0212 "Doista ti vjerovat’ ne mogu."
0213 Otolen se oba pokrenuše,
0214 Dokle do’še na pleme Njeguše,
0215 U svoju je kulu počinuo,
0216 Tu je starca baba naodio,
0217 Pa ga stari upituje babo:
0218 "Đe si, sine, moj nejaki Dane,
0219 "Jesi l’, sine, zdravo putovao,
0220 "Jes’ li čuo što se uradilo,
0221 "Nevjernici neki Crnogorci,
0222 "Koji naše svadiše koljeno,
0223 "Da j’ za dobro, ne bih ni žalio,
0224 "No za pakost jadne Gore Crne;
0225 "Mas ne mare neki bezakonci,
0226 "No kako će više dobit’ blaga."
0227 Pa je Stanko sina šjetovao:
0228 "Čuješ li me, nejačak Danile,
0229 "Ti si vruće zamašito momče,
0230 "Poslušaj me, kajati se ne ćeš’,
0231 "Nemoj mi se brzo ugrijati,
0232 "No ponizno gospodi pristupi,
0233 "Moli Pera, a moli Đorđiju,
0234 "Oba ljubi kao oca svoga,
0235 "Ovako ćeš njima besjediti;
0236 "Čujete li, moja mila strica,
0237 "Sve sam čuo što se uradilo,
0238 "Jere su ve drugi obrnuli,
0239 "Nemojte ih, braćo, poslušati
0240 "I nejaka mene obličiti,
0241 "Obličiti, pa me naružiti,
0242 "To će vama ružno vrlo biti,
0243 "Od gospode biti prekoreni.
0244 "Budi li ste tako naumili,
0245 "Pred svijetom tako naružili,
0246 "A da drugi što će testamenti,
0247 "Što ih drugi siromasi rade,
0248 "Kad vladičin oćete gaziti,
0249 "Kako će se drugi vjerovati!
0250 "I Danile, moj nejaki sine,
0251 "Zamoli ih i Bogom zakumi,
0252 "Neka druge ne slušaju ljude,
0253 "Nego Boga pak njihove glave,
0254 "E po nama dobro biti neće,
0255 "Taki ljudi o dobru ne rade,
0256 "Koji rade braću pomutiti.
0257 "Đorđiju ćeš vrlo pozdraviti,
0258 "Ovako ćeš njemu besjediti:
0259 "Striko Đuro, nemoj me mrzjeti!
0260 "Ti si za ’vo prije moljen bio,
0261 "Već za Krsta sinovca tvojega,
0262 "Petar moli, a ti ga ne dade,
0263 "A mene je za njega primio,
0264 "Nakom sebe mene ostavio,
0265 "I tako ćeš njemu govoriti.
0266 "Jošt me začuj, moj sine Danile,
0267 "Pera moli kao oca svoga:
0268 "Nemoj mene, striko, pomrzjeti,
0269 "Ti da imaš sina nastaloga,
0270 "Ne bi mene vlada dopanula.
0271 "Pokori se, i vrlo ih ljubi.
0272 "Ako bi se počem obratili,
0273 "I na tebe bi se smilovali,
0274 "Čuj me dobro, moj mileni sine!
0275 "Sve ćeš njima onda oprostiti,
0276 "A ljubi ih kao svoju glavu,
0277 "I nemoj ih, sine, prevariti.
0278 "Na to su ih drugi naćerali
0279 "I na takvu pakost naučili;
0280 "Ako li se ne bi obratili,
0281 "Pušti, sine, glavu sa ramena,
0282 "A ne pušti vrhovnu stolicu,
0283 "Akono si srca Stankovoga,
0284 "Bolje ti je pošteno poginut’
0285 "No sramotno živjet’ na svijetu.
0286 "Vladika ti ostavi gospostvo,
0287 "Nijesi ga za novce kupio,
0288 "A i ja sam dosta postradao,
0289 "Dvoreć’ prvog i drugog vladiku,
0290 "Šiljući me do mnogi kraljeva,
0291 "Da opravljam posle po svijetu,
0292 "Što je Crnoj Gori za potrebu,
0293 "Pak i mene može dopanuti."
0294 U tom zora od istoka sinu,
0295 Skoči Danil’ na noge lagane,
0296 Sobom uze Mirka brata svoga
0297 I tri svoja mila bratučeda,
0298 Bratučeda, tri Jokova sina,
0299 Jedan Drago, a drugo je Pero,
0300 A treće je najmlađi Krcune,
0301 I još druge dvadeset momčadi,
0302 Šnjima ode pravo na Cetinje,
0303 A kad do’še na ravno Cetinje,
0304 Gospoda ih bješe opazila,
0305 Na jedno se brzo okupila,
0306 U biljardu te se sastadoše,
0307 Od biljarde vrata pritvoriše,
0308 Među sobom vijeć’ učiniše,
0309 Da Danilu niko ne pristupa,
0310 Niti da ga ljubi ni celiva,
0311 Ko ne misli izgubiti glavu,
0312 Dok ne dođe k nama u biljardu,
0313 Da vidimo što će govoriti.
0314 Na hanove počinu Danile.
0315 Tu se na’še neki Crnogorci,
0316 Što ne bjehu od vrhovna suda,
0317 Danile im božju pomoć zvaše,
0318 I divno im kapu podizaše:
0319 "Božja pomoć, braćo Crnogorci!" -
0320 "Dobro doša, Petrović-Danile!"
0321 Niko njemu ruku ne poljubi,
0322 Ni pristupa da se šnjim celiva,
0323 No podocna jedan Crnogorac,
0324 Barjaktar je Ivanović Marko,
0325 S Danilom se u lice poljubi,
0326 Pitaše se za mir i za zdravlje;
0327 Pa i drugi Crnogorac dođe
0328 Od Cetinja Martinović Savo,
0329 Oćaše mu poljubiti ruku,
0330 Ne dade se Petrović Danile,
0331 No se ljube u bijela lica,
0332 Pitaše se za mir i za zdravlje.
0333 Pa ostavi dvadeset momaka
0334 Na hanove da bi počinuli
0335 I napili s’ vina i rakije,
0336 Pa za ruku Sava dovatio,
0337 Pa šnjim ode pravo put biljarde,
0338 Po za njima Petroviću Mirko,
0339 Pa Danile Savu besjedio::
0340 "Čuj me dobro, Martinović-Savo!
0341 "Kako su mi vrhovna gospoda,
0342 "Ka’ si vazda na Cetinje, Savo,
0343 "Kaži pravo, tako bio zdravo!"
0344 A Sava mu tako kaževaše:
0345 "A što ću ti kazat’, gospodaru,
0346 "Gospodaru, ako budeš suđen,
0347 "Velje ću ti jade kaževati,
0348 "Što zgradiše neki Crnogorci
0349 "Među vašom kućom Petrovića,
0350 "Mač krvavi među vas metnuše,
0351 "I nemilo te vas pomutiše,
0352 "Da bi Bog da i bogorodica
0353 "I viteška njegova desnica,
0354 "Da njihovo pogine koljeno,
0355 "Ko bi vašu kuću pomutio,
0356 "I ko bi joj kad nevjeran bio.
0357 "Za ostalo što ću ti zboriti,
0358 "Sam ćeš viđet’ što se uradilo,
0359 "Nego čuj me, dragi gospodaru!
0360 "Ti se mudro i pametno vladaj,
0361 "Sve polako, ako Boga znadeš,
0362 "Nemoj svoje pomutit’ koljeno.
0363 "Kad bi vaša kuća složna bila,
0364 "Lasno ćete druge savladati
0365 "I razbistrit’, ko je započeo,
0366 "Pa mu vratit’ žalost za sramotu."
0367 Pa otole ispod dvora pođe,
0368 A šnjim bješe Martinović Savo,
0369 S desne strane Petroviću Mirko,
0370 Na svoje se dvore ne obrati,
0371 Nego ide svetom manastiru,
0372 Te otvori prebijelu crkvu,
0373 I poljubi Petra svetitelja,
0374 Obrnu se na desnojzi strani,
0375 Đe će viđet’ Petrovu grobnicu,
0376 Đe su njemu strica saranili,
0377 Na grobnicu ruke prekrstio,
0378 I bijelo lice naslonio,
0379 Suze roni niz bijelo lice,
0380 A žalosno plače gospodara.
0381 Otolen se Danil’ pokrenuo,
0382 Evo pođe na svoje dvorove,
0383 Kad pred dvore u avliju dođe,
0384 I tu dobra Crnogorca nađe,
0385 Po imenu Martinović-Đura,
0386 U b’jelo se poljubiše lice,
0387 Pitaju se za mir i za zdravlje,
0388 Izidoše kuli uz skaline,
0389 Za njima je Petroviću Mirko
0390 A za Mirkom Martinović Savo,
0391 Pa dođoše na vrata biljarde.
0392 Cuka Danil’ u bijela vrata,
0393 Bijela mu vrata otvoriše,
0394 Pa uljeze momče u biljardu,
0395 I gospodi božju pomoć zvaše,
0396 Divno im se momče poklonilo.
0397 Gospoda mu božju pomoć prima,
0398 Al’ se niko s stola ne podiže,
0399 Niti s glave kape podigoše.
0400 Sva gospoda sjedi na poredu,
0401 Pero sjedi u vrhovnom stolu,
0402 A Đorđije sjedi u Perovu,
0403 A ostali drugi senaturi
0404 Svi sjeđahu jedan do drugoga,
0405 Pa Danile kroz gospodu minu,
0406 I stricu je Peru pristupio,
0407 Roni suze, u lice ga ljubi,
0408 Pa Đorđiju strica poljubio,
0409 Pa mi tade naokolo redi,
0410 Sa svakim se u lice poljubi,
0411 Kako koji s Danilom se ljubi,
0412 Svaki sjedi u svojoj stolici.
0413 Još da vidiš, dobar pobratime,
0414 Tu nesloge srpske od starine!
0415 Ne hćeše mu mjesto načiniti,
0416 No ostade momče na nogama,
0417 Obazre se na obije strane,
0418 Đe će momče sjesti u stolicu,
0419 Al’ stolice prazne ne bijaše.
0420 Viđe Danil’ što se dogodilo,
0421 Na stranu se malo izmakao,
0422 I stolicu malu naođaše,
0423 Udno sobe niže senatura,
0424 Kod samijeh vrata od biljarde,
0425 Tu sjedio, doklen noćca dođe,
0426 Za drugo ga niko ne ispita,
0427 Đe je bio, što li je činio,
0428 A kada se noćca primaknula,
0429 Podaleko njega odmakoše,
0430 Podaleko u manastir stari,
0431 Dadoše mu kamaricu malu,
0432 Kao da je manastirsko đače,
0433 Tu je stao tri četiri dana,
0434 Pa dolaze često Crnogorci
0435 Da gledaju mlada gospodara,
0436 Ne žnavahu što se uradilo,
0437 Kud su neki Pera obrnuli,
0438 Pa Danilu često pristupahu,
0439 Da ga ljubhe u bijelu ruku,
0440 Ne odlazi, no prilazi vojska,
0441 Svaki hita, za Danila pita,
0442 Ostaviše mladi Crnogorci,
0443 Ostavljahu majke i ljubovce,
0444 I čobani u planini ovce,
0445 A Danila traže gospodara.
0446 A kad viđe Petrović Danile
0447 E ga ljube braća Crnogorci,
0448 Ne hće stajat’ u manastir stari,
0449 Nego pođe u svoje dvorove.
0450 Ne hćeše mu mjesta učiniti,
0451 Kojeno mu bješe ostavljeno,
0452 No mu daše malu kamaricu
0453 Navrh skala od svoga polaca,
0454 Ka da će im pričuvati stražu.
0455 Oko sebe kupi Crnogorce,
0456 Pero drži gospodu izbranu,
0457 Jošt mu neće mjesta učiniti.
0458 To je stalo za neđelju dana,
0459 Sve gledaše jedan na drugoga,
0460 I mišljahu mladi Crnogorci
0461 Što će činit’ od života svoga,
0462 Mio Pero, a mio Danile,
0463 A oba su braća Petrovići,
0464 Nit’ se mogu omraziti Peru,
0465 Jer je vrla i pametna glava,
0466 I poznaje dobro Crnogorce,
0467 Nit’ se mogu svadit’ sa Danilom,
0468 Zašto mu ga Petar ostavio,
0469 A da vidiš Martinović-Sava!
0470 On doziva svojega rođaka,
0471 Od Cetinja Milana serdara,
0472 Pa pođoše kuli serdarevoj,
0473 Na bijelu kulu počinuše,
0474 Pa je Savo riječ besjedio:
0475 "O serdaru, moj mili rođače!
0476 "Poslušaj me, kajati se nećeš;
0477 "Ja sam tebe vazda poslušao,
0478 "Slušo sam te kao starijega,
0479 I slušaću vazda do vijeka
0480 "Ka našega dobra starješinu,
0481 "Ma oli mi za ’vo vjeru dati,
0482 "Da ćeš mene za ’vo poslušati,
0483 "Što ću tebe sada besjediti."
0484 Ne hće serdar njemu vjeru dati,
0485 No ovako Savu besjedio:
0486 "Zbori, Savo, što je tebe drago."
0487 No žalosno Savo besjedio:
0488 "Što ću zborit’, moj mili serdare!
0489 "Što ću zbrit’, kad slušati nećeš."
0490 Tako njemu Savo govoraše:
0491 "O serdaru, od Cetinja glavo!
0492 "Muka ti se s Perom omraziti,
0493 "Da Danila poznaš gospodara,
0494 "To znademo mi svi Crnogorci,
0495 "Ema svaki Crnogorac znade,
0496 "Na Danila vlada ostavljena.
0497 "No me začuj, moj mili rođače,
0498 "Istina je da je Peru krivo,
0499 "Ma da ima sina nastaloga,
0500 "Znaš, Danila ne bi dopanulo;
0501 "Svakojako nije na jabanu,
0502 "No na svoga miloga sinovca,
0503 "Uzima ga Pero Bogom sina,
0504 "Da ga drži mjesto rodnog sina.
0505 "No serdaru, ako Boga znadeš!
0506 "Zbori s Perom što najbolje znadeš,
0507 "E da bi ga kako obrnuo,
0508 "Da njihovo pomiriš koljeno.
0509 "Pero nema sina nijednoga,
0510 "Ali ima blago nebrojeno,
0511 "Gospodar je vazde Gore Crne,
0512 "I slušaj me, moj mili serdaru!
0513 "Ne šćene l’ se Pero obratiti,
0514 "Ti izidi na polje Cetinje,
0515 "I okupi svoje Cetinjane,
0516 "Pa Danila poljubi u ruku,
0517 "A tadar će braća Cetinjani,
0518 "Svaki će mu ruci pristupiti,
0519 "Nek, serdaru, vazda prvi budeš,
0520 "Ko započne, njegova se broji,
0521 "Neka prvi budeš uz gospodu.
0522 "I jošt tvoji hrabri Cetinjani
0523 "Najvjernij’ će biti gospodaru,
0524 "Kako ni je od starine bilo,
0525 "Od tebe će Pero odstupiti,
0526 "I na tebe žalost ponijeti.
0527 "Ma me slušaj, moj mili serdare,
0528 "Teke narod pozna gospodara,
0529 "I drugo će dobro tebe doći,
0530 "Najposlijed moliće te Pero,
0531 "Da umiriš Pera i Danila."
0532 I dobro ga Savo zaklinjaše,
0533 Dvoraše ga kao starijega,
0534 Hoćaše ga poljubit’ u ruku,
0535 Što ga nije nikad poljubio,
0536 Ne dade se Milane serdare:
0537 "Proj s’ od mene, Martinović-Savo!
0538 "Svi glavari s Perom vijećaše,
0539 "I tvrdu mu božju vjeru daše,
0540 "Da od njega odstupiti neće
0541 "Ni drugoga poznat’ gospodara,
0542 "Dokle svoje ne izgube glave.
0543 "Vjeruj mene, Martinović-Savo,
0544 "Kunem ti se Bogom istinijem,
0545 "Najpotonji u to sam pristao,
0546 "Najpotonji oću otpanuti."
0547 Kako reče, tako ne poreče.
0548 "A slušaj me, mili brate savo,
0549 "A kako bi kome vjeran bio
0550 "I iziša pred našom gospodom,
0551 "Kad bih taku vjeru prevrnuo!"
0552 A Savo mu bio besjedio:
0553 "O serdaru, zlosretnja ti majka!
0554 "Da li ne znaš naše Crnogorce,
0555 "A ne rade, da gospodu mire,
0556 "Nego bi im oči povadili,
0557 "Da se mogu nauzeti blaga,
0558 "I vjeruj me, moj mili serdaru!
0559 "Svi će izdat’ kao nevjernici,
0560 "Svu krivicu na tebe staviti,
0561 "No se prođi, ako Boga znadeš!
0562 "Ali čini što je tebe drago."
0563 Oba no’še put dvora stolična,
0564 Serdar pođe kod svoje gospode,
0565 Ali Savo kod Danila pođe,
0566 Od zbora mu ništa na kažuje,
0567 E ne oće brata opadati,
0568 Ni nevjeru braći učiniti.
0569 To je stalo dva bijela dana,
0570 Treći Danil’ pođe kod gospode,
0571 Žarko sunce bješe počinulo,
0572 Pa uljeze Danil’ kod gospode,
0573 I gospodi dobar veče zvaše,
0574 Ali Peru stricu govoraše:
0575 "Ja te molim kao starijega,
0576 "Makni mi se iz stolice moje,
0577 "A ne slušaj neke Crnogorce,
0578 "Doista ne oće zavaditi,
0579 "Slušaću te kao oca svoga,
0580 "A Đorđiju kao strica svoga,
0581 "Braću moju kao desnu ruku."
0582 Ma Đorđije na to pristanuo,
0583 A i Pero pristati oćaše,
0584 No ne daju neki Crnogorci.
0585 Ah neka ih, crn im obraz bio!
0586 Baš platili Bogu i narodu,
0587 Ne hće mu se Pero podignuti.
0588 Danil’ se je vrlo razljutio,
0589 Na tome mu Pero odgovara:
0590 "Uči skolu pet godina dana,
0591 "Pa postavi za našeg vladiku,
0592 "Tad’ ću ti se maći iz stolice,
0593 "A dotlen ću ja bit’ na vladanje,
0594 "Prije ti se nikad maći neću."
0595 Srdito mu Danil’ odgovara:
0596 "Makni mi se, striko, iz stolice,
0597 "Ako l’ mi je ustupiti nećeš,
0598 "Dokle svane i ograne sunce,
0599 "U krv će nam zaplivat’ oružje,
0600 "Obojici ostanuće pusto."
0601 Kad to čuše neki Crnogorci,
0602 Koji rade da gospodu smire,
0603 Ali skoči Martinović Savo,
0604 I Mirkova tasta dozivaše,
0605 Po imenu Martinović-Draga:
0606 "Vidiš, Drago, zlosretnja ti majka!
0607 "Poklaše se naši gospodari,
0608 "No ajdemo u selo Bajice,
0609 "Da skupimo nekoliko druga,
0610 "Da dođemo zorom pod biljardom,
0611 "Da gospodu našu razvadimo,
0612 "Razvadimo, da ih umirimo."
0613 Brzo ga je Drago poslušao,
0614 I pođoše notnjo bez mjeseca,
0615 Notnjo kupe pedeset momaka
0616 Od nesretnje kuće Martinove.
0617 Svaki dugu pušku dovatio,
0618 I za pojas svijetlo oružje,
0619 Pa u zoru doše pod biljardom.
0620 No da vidiš Petrović-Đorđije,
0621 Koliko mu na jad noći bilo,
0622 Niti spava nit’ se razgovara,
0623 No se šeta kroz bijelu kulu,
0624 Sve misleći što će i kako će,
0625 Što će činit’ od života svoga,
0626 Nit’ se može usuditi Peru,
0627 Nit’ se oće njemu omraziti,
0628 Ni Danila može umiriti,
0629 Jer je momče vrlo ugrijano,
0630 I vrlo je srca junačkoga,
0631 Pregnuo je, da izgubi glavu,
0632 Ali oće sjesti u stolicu,
0633 Vidi dobro Petrović Đorđije,
0634 Da će mu se utrijet’ koljeno.
0635 Ma je dobra sreća priskočila,
0636 Kad dođoše pedeset momaka
0637 Pod pusatom i svijem oružjem,
0638 Svi gledahu okom na biljardu,
0639 Da se ne bi zametnula kavga.
0640 Malo bilo, dugo ne trajalo,
0641 Otvori se prozor od biljarde,
0642 Na njemu se Pero pomolio,
0643 I ugleda pedeset momaka,
0644 Drže duge puške uz ramena,
0645 Obečili oči na biljardu.
0646 A kad viđe Petrovića Pero,
0647 On jemudra i pametna glava,
0648 Pa on ne hće zametati kavgu,
0649 No doziva svoga prijatelja,
0650 Prijatelja Milana serdara:
0651 "Nu pogledaj, Milane serdare!
0652 "Evo ne je okolila vojska,
0653 "Sve su tvoja braća Cetinjani,
0654 "Sve je tvoja vjerna porodica,
0655 "Porodica od Martinovića."
0656 Kad to začu Milane serdare,
0657 Pa iznese na prozoru glavu,
0658 Kad je svoju braću ugledao,
0659 On doziva Martinović-Sava:
0660 ”Dobro jutro, Martinović-Savo!” -
0661 "Bog mi s tobom, moj mili serdare!" -
0662 "Kuđ’ si, Savo, s vojskom doranio?"
0663 A Savo mu na to odgovara:
0664 "Ne čudi se, moj brate serdare!
0665 "Ne čudi se, jere čuda nije,
0666 "Svadiše se naši gospodari,
0667 "Pak se bojim od višega vraga,
0668 "Da gospostvo ne ostane pusto,
0669 "No me začuj, moj brate serdare!
0670 "Pozdravi mi gospodu izbranu,
0671 "Nemojte ni svadit’ gospodare,
0672 "Ne svađajte, nego pomirite.
0673 "Ako biste jutros posvadili,
0674 "Kunemo se Bogom istinijem,
0675 "Šenatima dobra biti neće,
0676 "U krv će nam zaplivat’ oružje,
0677 "Gospostvo će ostanuti pusto,
0678 "No mirite naše gospodare."
0679 Na tome se Pero nasmjehnuo,
0680 I ovaku riječ besjedio:
0681 "Čudna vraga što se uradilo!"
0682 Pak je svoju slugu dozivao,
0683 Da dozove Danila sinovca,
0684 Da on dođe k njemu u biljardu.
0685 Sluga ga je brže poslušao.
0686 Kad Danile u biljardu dođe,
0687 Stricu Peru dobro jutro zvaše.
0688 "Bog mi s tobom, moj mili sinovče,
0689 "Odi, sinko, sjedi u stolicu,
0690 "Sjedi, sinko i sretnja ti bila,
0691 "I vjeruj mi, moj mili sinovče,
0692 "Ne oćah ti mjesto oduzeti,
0693 "Ti kad svršiš skole svekolike,
0694 "I kad stane glava za vladanje,
0695 "I kad znadeš narod upravljati,
0696 "Stolica je vazda tvoja bila;
0697 "Nego sam se, sinko, prepanuo,
0698 "E nijesi dobro nastanuo,
0699 "Pak si vrlo momče ugrijano,
0700 "Da ne prospeš našu Gorcu Crnu."
0701 Na tome se zboru pomiriše,
0702 I u obraz vrlo izljubiše.
0703 Kad viđeše ostala gospoda,
0704 Najprvi ga Đorđije poljubi,
0705 Poljubi ga u desnicu ruku,
0706 A knjaz njega među oči crne,
0707 Svi ostali u ruke ga ljube,
0708 I jošt Peru vrlo zafališe,
0709 Žalosno je srce preslovio,
0710 I Danilu volju ispunio.
0711 Na tome se gospoda smiriše.
0712 To je stalo nekoliko dana,
0713 Pa se Danil’ na noge ustade,
0714 I zakroči labuda svojega,
0715 Sobom uze neke Crnogorce,
0716 Pođe svoje polazit’ nahije.
0717 Dokle dođe na Rijeci maloj,
0718 Uveze se Blatom širokijem,
0719 Doke viru zelenome dođe,
0720 I Crmničku oblazi nahiju.
0721 Svak’ Danila milo dočekiva,
0722 I ljube ga u skut i u ruku,
0723 Pripoznaše svoga gospodara,
0724 Veselje mu iz pušaka grade.
0725 Šdto za fajdu, dragi pobratime,
0726 E ne dadu neki Crnogorci,
0727 Koj’ su smračnu mrežu započeli.
0728 Na uši mu šapte polagano,
0729 Za Perom mu lažno prikažuju,
0730 Opadaju Pera u Danila,
0731 Zašto su se od Pera prepali,
0732 E su prve posle sačinili,
0733 Da omraze Pera i Danila,
0734 Nepravedno Pera naučili,
0735 Sad se muče, što će i kako će,
0736 Na koga će sve zlo nabacati,
0737 O kome su prije vijećali.
0738 Na nađoše Petrovića Pera
0739 I serdara Martinović-Mila,
0740 I Danilu lažno kazivahu,
0741 Pravdahu se oni pred Danilom,
0742 E ih na to Pero naučio,
0743 S njim zajedno Martinović Milo.
0744 No ne hoće pravedno kazati,
0745 Da su oni prvi započeli,
0746 I neslogu taku vijećali.
0747 Danilu se, pobro, opravdaše,
0748 I s Danilom u društvu pristaše,
0749 Pa mu vazda lažu neprestano,
0750 Obličuju Pera i serdara,
0751 Baš da bi ih oba izgubili.
0752 Danilo je momče ugrijano,
0753 Na Pera se vrlo nasrdio,
0754 Iz srca mu strica izvadiše,
0755 Petroviće braću zavadiše,
0756 Sve lažući vazda bez prestanka.
0757 Pa Danile na Cetinje dođe,
0758 S njim dođoše družina ostala,
0759 A kad do’še na ravno Cetinje,
0760 Pa Danila oni zamoliše:
0761 "Čuješ li ne, mili gospodare,
0762 "Poslušaj ne, ako Boga znadeš!
0763 "Mi ajdemo kuli Đorđijevoj,
0764 "Da pjevamo iz grla bijela
0765 "Na sramotu Petrovića Pera,
0766 "Da mu žalost za sramotu vratiš."
0767 Ne spazi se Petrović Danile,
0768 E nagone njega Crnogorci,
0769 Da sam sebe kida desnu ruku,
0770 I da svoje utire koljeno,
0771 Ne stavi se, žalosna mu majka!
0772 No posluša nevjerne smutljivce,
0773 Skupiše se Đorđijevoj kuli,
0774 Pa o kuli kolo izvedoše,
0775 I pjevaju Đorđijevoj kuli,
0776 I veselje iz pušaka grade.
0777 Pero stoji u svojojzi kuli,
0778 Ljuto roni suze od obraza,
0779 Suze roni, i nevolja mu je,
0780 Za vladikom, za bratom svojijem.
0781 Ele nije puni mjesec dana,
0782 Otkad se je Petar prestavio,
0783 Ne žaluju njega Crnogorci
0784 Za veliku vječitu spomenu,
0785 Što im bješe Petar učinio.
0786 Baš ne krivim u to Crnogorce,
0787 Nego krivim kuću Petrovića,
0788 Kuda im se pamet mudra đela,
0789 Da slušaju takve Crnogorce,
0790 Ko im sudi, i ko šnjima vlada,
0791 Što im takve vlasti dopustiše,
0792 Te gospodu našu razrodiše,
0793 Razrodiše, pak ih razagnaše,
0794 Razagnaše, pa ih pogubiše.
0795 Kamo Pero, a kamo Đorđije,
0796 Kamo Mašan, ali kamo Vuko,
0797 Kamo Vuko, a đe li je Krsto,
0798 Ali kamo presvijetli knjaže,
0799 Koga nije rodila Srpkinja
0800 Od Kosova ni prije Kosova?
0801 O nesretnja kućo Petrovića!
0802 Vidite li, oči vam ispale!
0803 Što zgradiše neki Crnogorci,
0804 Ele vašu kuću raskopaše,
0805 I jošt vašu braću razrodiše,
0806 Što bi moglo do poslije biti,
0807 Može vi se utrijet’ koljeno,
0808 Branite se, al’ kako vi drago.
0809 Sad će brzo do dvjesta godina,
0810 Vi ste vazda vladaoci bili,
0811 Te vladate s lomnom Gorom Crnom,
0812 I mudro ste narod upravljali,
0813 I vječiti spomen ostavili,
0814 Složno ste se među se držali,
0815 A sada se grdno razrodiste,
0816 Dušmanima srca nasladiste.
0817 A Danilo stade na Cetinje,
0818 Ljuto svoga strica cvijeljaše.
0819 I stanuje doba nekoliko,
0820 I opet se s Perom pomirio,
0821 I Pero mu žalost oprostio.
0822 Otolen se Danil’ pokrenuo,
0823 I otide pravo put Rusije,
0824 Da postane vrhovnim pastirom,
0825 Sobom svoje sluge uzimaše.
0826 Pak ga prate mladi Crnogorci,
0827 Ispratiše do grada Kotora,
0828 A otolen morem do Triješća.
0829 I tu malo dana postajalo,
0830 Pa je tanku knjigu napravio,
0831 A šilje je maloj Gori Crnoj
0832 Na rukama Peru i Đorđiji,
0833 I obadva strica pozdravljaše,
0834 I pozravlja svoje senature,
0835 I svakoga redom Crnogorca,
0836 Ovako im Danil’ knjigu piše:
0837 "Čuj me dobro, Pero i Đorđije,
0838 "Okupite malu Goru Crnu,
0839 "I ovako njima pokažite,
0840 "Da ću odit’ u cara našega,
0841 "I da ću ga teško zamoliti
0842 "I veliku dosadu činiti,
0843 "E da bi me knjazom postavio,
0844 "Pomoz’te mi, moja braćo draga,
0845 "Pomozite, knjigu napravite,
0846 "Šaljite je caru rusijskome
0847 "Od našega viteška naroda,
0848 "I ištite tako promenije
0849 "U našega cara Nikolaja,
0850 "Eda bi mi Bog i sreća dala,
0851 "Da bi mene knjazom postavio.
0852 "I čujte me, junački narode,
0853 "Ako bi me knjazom postavio,
0854 "Ja ću tražit’ moju starevinu,
0855 "Starevinu Ivan-begovinu,
0856 "Al’ ću svoju glavu izgubiti
0857 "I svu moju malu Goru Crnu,
0858 "Al’ ću Crnu Goru proširiti:
0859 "Šilj’te knjigu dvoru rusijskome,
0860 "Knjiga će me u Rusiji naći."
0861 Teke Danil’ knjigu otpravio,
0862 On jedanak u Rusiju pođe.
0863 Dođe pismo na Cetinje ravno
0864 Na rukama Peru i Đorđiji.
0865 Senature svoje okupiše,
0866 Pokazaše što im Danil’ piše.
0867 Tadar druge knjige rasturiše
0868 Na glavare i na kapetane,
0869 Okupiše na ravno Cetinje
0870 Proštiše im knjigu šarovitu.
0871 Svi pristaše na to Crnogorci,
0872 Pa narodnu knjigu sačiniše,
0873 Od naroda i od svega suda,
0874 Opremiše caru u Rusiju,
0875 Velikome caru Nikolaju,
0876 Pozdravlja ga malo i veliko,
0877 Ljube cara u skut i u ruku,
0878 Da Danila postavi za knjaza.
0879 Brzo knjiga u Rusiju dođe,
0880 U Petrovu gradu stoličnome,
0881 U to Danil’ pred cara izađe,
0882 Pa se vrlo caru poklonio,
0883 U desnu ga ruku poljubio,
0884 Pak ga care Nikolaje pita:
0885 "Kako moja mala Gora Crna?
0886 "Kako mi je, i kako se vlada?
0887 "Živite li na miru s Turcima?"
0888 Danilo mu tako odgovara:
0889 "Hvala, care, na pitanju tvome,
0890 "Zdravo su mi moji Crnogorci,
0891 "Al’ me nemoj za Turke pitati,
0892 "A kako ću živjeti na miru
0893 "I šnjima se u slogu držati!
0894 "Ja ne mogu, care, nikojako,
0895 "Uzeli su moju đedovinu,
0896 "Starevinu Ivan-begovinu,
0897 "Stisli su me u studno kamenje,
0898 "U proklete gore kamenite,
0899 "Đe nikakva dobra ne imade,
0900 "No ostaše dobra u Turaka,
0901 "Nešto Turci, a nešto Latini,
0902 "Te nikome nije od nas krivo,
0903 "Mi ostasmo u studno kamenje,
0904 "Ne možemo živjet’ ni umrijet’,
0905 "No pomagaj, milostivi care!
0906 "Daruj nama svijetlu desnicu,
0907 "Kako si je vazda dodavao."
0908 Pak mu dade knjigu šarovitu,
0909 Što je narod caru opravio.
0910 Kad je care knjigu proučio,
0911 Pa Danila često poglediva:
0912 "Dobro tražiš, crnogorsko momče,
0913 "Da bismo ti knjaštvo poklonili,
0914 "I traže ga skupa Crnogorci;
0915 "No me začuj, crnogorsko momče,
0916 "Knjaz će reći ime preveliko,
0917 "Što će knjaže, kad knjažestva nema,
0918 "Knjazu s’ oće prevelika spenza,
0919 "A ti ništa do nevolje nemaš
0920 "I kamenje u tu Goru Crnu,
0921 "Pak se bojim, crnogorsko momče,
0922 "Ako bi te knjazom postavio,
0923 "Ti ćeš poći lomnoj Gori Crnoj,
0924 "I narod ćeš vrlo oglobiti
0925 "I opraznit’ tvoje Crnogorce,
0926 "A i tako živjeti ne mogu,
0927 "Pak ćeš sebe grđe učiniti,
0928 "Proklinjaće tebe Crnogorci,
0929 "Proklinjaće i mene i tebe,
0930 "Kad im budeš arač uzimati.
0931 "Pak se bojim i višega vraga,
0932 "Što će reći ostali kraljevi,
0933 "Osobito Otmanović care,
0934 "Kad bih tebe knjazom postavio;
0935 " er on veli da si njemu raja,
0936 "To govori među kraljevima,
0937 "Njegova je mala Gora Crna,
0938 "I piše je na tefteru svome."
0939 Junački mu Danil’ odgovara:
0940 "Obdari me, moj čestiti care!
0941 "Obdari me, stavi me za knjaza,
0942 "Ja te molim, moj čestiti care!
0943 "Istina je mjesto siromaško,
0944 "Siromašna moja Gora Crna,
0945 "Ja ću čuvat’ moje Crnogorce,
0946 "Čuvaću ih kao svoju glavu;
0947 "A što kažeš za druge kraljeve,
0948 "Jere će im biti suprotivno,
0949 "Ja ničije gospostvo ne tražim,
0950 "Nako moje što je od starine;
0951 "A što kažeš za cara Turskoga,
0952 "Što car kaže da sam njemu raja,
0953 "Ima više no dvjesta godina,
0954 "Nijesam mu nigda bio raja,
0955 "Ema sam mu harač poklonio,
0956 "I dobro ga vazda darovao,
0957 "Kad je na me s vojskom udario,
0958 "Iz pušaka grkije krušaka;
0959 "Mnoge sam mu sile izlomio,
0960 "Izgubio paše i vezire,
0961 "Kad je s nama prije boja bio,
0962 "Pa ću opet, care, ako Bog da!
0963 "Doklen su mi mladi Crnogorci,
0964 "Ne bojim se carstva njegovoga."
0965 Kad razumje care Nikolaje
0966 Što mu reče Petrović Danile,
0967 Što mu reče mudro i pametno,
0968 Grohotom se care nasmijao,
0969 Na rame mu desnicu postavi,
0970 I ovako njemu progovori:
0971 "Zdravstvuj, knjaže, zdravo tvoja glava,
0972 "Srećan budi za svu Goru Crnu,
0973 "Srećan budi i dobar im budi,
0974 "I slušaj me, Petroviću kneže!
0975 "Ako bi se care nasrdio,
0976 "I na tebe vojsku okrenuo,
0977 "Koliko si kadar dočekati?"
0978 A knjaz Danil’ njemu odgovori:
0979 "Nemam vojske po dvadest hiljada,
0980 "Što mi nosi junačko oružje,
0981 "Od đetića od petnaest ljeta
0982 "Pak do starca od sedamdesetog,
0983 "To je moja vojska svakolika,
0984 "Ema su mi dobri za junaštvo,
0985 "Sto hiljada mogu dočekati,
0986 "I šnjima se vazda boja biti,
0987 "Samo je li praha i olova."
0988 To je caru vrlo milo bilo:
0989 "Ajde s Bogom, Petroviću knjaže!"
0990 Gramatu mu dade za knjažestvo,
0991 Sa carskom je rukom potpisao,
0992 I carski je muhor udario:
0993 "I pozdravi moje Crnogorce,
0994 "I na tebe stavljam desnu ruku,
0995 "Na svakoga tvoga Crnogorca,
0996 "I evo ti tvrdu vjeru dajem,
0997 "Ako bi se sultan pokrenuo,
0998 "I na tebe s vojskom udario,
0999 "Neka šilje vojske sto hiljada,
1000 "Pak se brani i kako ti Bog da,
1001 "Ako bi se više pokrenuo,
1002 "Odista ću caru zaratiti."
1003 Knjaz je caru ruku prifatio,
1004 Te je ljubi, do zemlje se klanja,
1005 Pa zahvali svome gospodaru,
1006 Pak se krenu Petroviću knjaže,
1007 I on dođe Beču bijelome,
1008 Pa iz Beča u Triješće ravno,
1009 Tu počinu nekoliko dana,
1010 Izljubi se s vrsnim prijatelj’ma,
1011 S Gopčevićem i Marinovićem,
1012 Kod kojijeh zagleda đevojku,
1013 Milu ćercu od Kvekića Marka,
1014 Po imenu Darinku đevojku,
1015 Poznade je i zagleda divno,
1016 Može biti za knjaza knjaginja,
1017 Može biti svoj zemlji gospođa,
1018 No na tajno Lesu progovara:
1019 "Nek za mene ostane đevojka,
1020 "Opet ću te brzo polaziti,
1021 "Kad uredim moje Crnogorce."
1022 Podiže se Crnogorski knjaže,
1023 I otide morem put Kotora.
1024 Kad začuše mladi Crnogorci,
1025 Susrete ga vojske šest hiljada,
1026 Šnjima dođe na ravno Cetinje,
1027 Opališe tope i lubarde,
1028 Nek se, braćo, do daleko znade,
1029 E su svoga knjaza zadobili.
1030 Svaki mu se Srbin veseljaše,
1031 Veseljaše, caru zahvaljaše,
1032 A zapjeva malo i veliko
1033 Po gorama i u planinama:
1034 "Sve za slavu Boga istinoga
1035 "I u zdravlje cara Rusijskoga,
1036 "Koji ni je knjaza poklonio,
1037 "I u zdravlje našeg svjetlog knjaza!"
1038 Tako pjeva i staro i mlado.
1039 Pa to malo potraja brijeme,
1040 Pa Danile kupi Goru Crnu,
1041 Pa iz nova postavi gospodu,
1042 Neke diže, a neke potvrdi,
1043 Pera stavi do sebe prvoga,
1044 Učini ga president’ senata,
1045 A Đorđiju vici-presidenta,
1046 A ostale, ko je za što bio,
1047 Pa sabira svoje senature,
1048 Sabira ih u bijelu crkvu,
1049 Svakojega po redu zaklinja,
1050 Zaklinja ih na Petra svetoga,
1051 Da će njemu oni vjerni biti
1052 I narodu pravedno suditi,
1053 A i knjaz se njima zaklinjaše
1054 Pred skupštinom cijelog naroda,
1055 Da će i on njima vjeran biti
1056 I svakome pravedno suditi.
1057 To je bilo o maloj Gospođi,
1058 Pa postade tri mjeseca dana,
1059 Knjazu haber sitna knjiga dođe
1060 Od jednoga dobra prijatelja,
1061 Rišćanina iz Skadra bijela,
1062 U knjizi ga divno pozdravljaše,
1063 I ovako njemu govoraše:
1064 "Gospodaru, crnogorski knjaže,
1065 "Al’ ne čuješ, al’ abera nemaš!
1066 "Osman paša sa Skadra bijela
1067 "Počeo je laži prosipati
1068 "I njegove otrovane dare,
1069 "Turio ih u pleme Pipersko,
1070 "I Pipere hoće obratiti,
1071 "Već vitešku kuću Vukotića,
1072 "Doista ih oće prevariti
1073 "I Pipere k sebe obratiti,
1074 "Nego skoči, ako Boga znadeš,
1075 "Ajde s vojskom u pleme Pipersko,
1076 "Poglobi ih i okajaj grdno,
1077 "Nevjeru ti oće učiniti,
1078 "Primili su od paše darove,
1079 "Dobro ih je podasuo blagom."
1080 Skoči knjaže na noge lagane,
1081 Skoči, knjaže, i pokupi vojsku,
1082 Cetinjane izbrane junake,
1083 I ostalu braću Katunjane,
1084 I još pola Riječke nahije,
1085 I još pola Lješanske natije,
1086 Sobom uze naredne Brđane,
1087 Pa se kreće na pleme Pipere,
1088 I ovakuriječ besjedio:
1089 "Jala more, čuda velikoga!
1090 "Što se Osman opet potežio,
1091 "Da on mene muti Crnogorce,
1092 "Crnogorce i moje Brđane!
1093 "Al’ je malo na Crmnicu bilo,
1094 "Kad je mene prijed pomutio!
1095 "Al’ sam malo glava izgubio,
1096 "I velike dvore razurio,
1097 "Razurio kule Boljevića!
1098 "To je fala od Crmnice bila,
1099 "Gospoda se od starine zvala,
1100 "Osobito kuća Plamenčeva,
1101 "Velju sam im štetu načinio,
1102 "I njihove kule razurio,
1103 "I bijesne momke pogubio,
1104 "Što je mene Osman učinio,
1105 "Sve na laži i na prijevaru.
1106 "Osman-pašo, Skadarski vezire!
1107 "Zar ti nije prije dosta bilo,
1108 "Što si mene prije uradio!
1109 "Ma se uzdam u Boga jednoga
1110 "I u moje mlade Crnogorce,
1111 "Vrnuću ti žalost za sramotu,
1112 "U glavu ti pamet ućerati."
1113 To izreče, okroči Labuda,
1114 Pa ovako s konja govoraše:
1115 "Čujete li, moji Crnogorci!
1116 "Ja otido u pleme Pipere,
1117 "Pipere ću pleme pritisnuti,
1118 "Osobito kuću Vukotića,
1119 "B’jele ću im kule opaliti,
1120 "Opaliti, pak ih razuriti
1121 "Za nevjeru, što su učinili,
1122 "Što su mi se krivo zaklinjali,
1123 "Zaklinjali na Petra svetoga,
1124 "Krivu kletvu na dan poniješe,
1125 "Neka pamte što su uradili,
1126 "Nije lako Bogom ratovati
1127 "Ni nevjeru knjazu učiniti."
1128 To izusti, a konju popusti,
1129 Za njim krenu sva vojska ostala,
1130 Suminuše obije nahije,
1131 U široka Brda udariše,
1132 Uljegoše, pa ih suminuše,
1133 Na Pipere pleme dolaziše,
1134 Na Stijenu okov učiniše,
1135 No pobježe kuća Vukotića,
1136 Pobjegoše oni u Turaka,
1137 Kako su se paši obećali;
1138 A kad viđe Crnogorski knjaže,
1139 Bijele im kule zapalio,
1140 Zapalio, pa ih razurio.
1141 To viđeše mladi Crnogorci,
1142 Osobito mladi Ceklinjani,
1143 Ustadoše, pokupiše vojsku,
1144 Ko ne bješe poša’ u Pipere,
1145 Pred njima su dobre buljumbaše,
1146 Buljumbaše od krvave Džupe,
1147 Sivi soko Kostiću Mališa;
1148 Drugo vitez Stankoviću Konjo,
1149 Te je vazda junak od starine,
1150 Peča mala ma je ognjevita,
1151 Od njega se vrlo plaše Turci;
1152 A treće je Mrđen kapetane
1153 Od Dodoša sela na krajinu,
1154 Koji s carom znade divaniti,
1155 A nekmoli vojskom upravljati.
1156 Sakupiše vojske nekoliko,
1157 Primakoše notnjo pod Žabljakom,
1158 I grad Žabljak notnjo opasaše,
1159 Pa u zoru na grad udariše,
1160 I na juriš grada osvojiše,
1161 Oko grada kule opališe,
1162 I na gradu nizam posjekoše,
1163 Ugrabiše obojne topove,
1164 Bez testira svijetloga knjaza.
1165 Kad bijela grada osvojiše,
1166 Šarovitu knjigu napraviše,
1167 Te je šilju u Pipere ravne,
1168 A na ruke svijetlome knjazu:
1169 "Čuješ li ne, mili gospodaru!
1170 "Sve smo čuli, što si uradio,
1171 "Razurio kuću Vukotića,
1172 "Utekoše u turačke ruke,
1173 "Ema i mi zalud ne stojimo,
1174 "No smo i mi nešto uradili,
1175 "Bijeli smo Žabljak osvojili,
1176 "Posjekosmo careve soldate,
1177 "I uzesmo careve lumbarde,
1178 "Vrnusmo mu žalost za sramotu,
1179 "Ajde k nama gradu Žabljačkome,
1180 "Ajde k nama, mili gospodare,
1181 "Ajde k nama i dovedi vojsku."
1182 A drugu su knjigu napravili,
1183 Pa je šilju na ravno Cetinje,
1184 A na ruke Peru i Đorđiju:
1185 "Čim primite knjigu šarovitu,
1186 "Ajte k nama na gradu Žabljaku,
1187 "Jere smo vi Žabljak osvojili,
1188 "Da tražimo našu starevinu,
1189 "Starevinu Ivan-begovinu."
1190 Knjaz se krenu i podiže vojsku,
1191 Dovede je gradu Žabljačkome,
1192 S druge strane Petrovića Pero,
1193 Petrovića Pero i Đorđije,
1194 Sva gospoda u grad se sastade.
1195 Kada začu paša Skadranine,
1196 Zaboravi sve pleme Pipere
1197 Pri njegovu gradu Žabljačkome,
1198 Bradu skube, po glavi se tuče,
1199 Što će činit’ od života svoga,
1200 Pa na gradu obori topove,
1201 I pokupi listom Arbaniju,
1202 Pa okrenu s vojskom na Žabljaku,
1203 Na bijeli Žabljak udariše,
1204 Eda bi ga kako osvojio,
1205 No ne dade crnogorski knjaže
1206 I njegovi mladi Crnogorci,
1207 Nego brane grada Žabljačkoga,
1208 I tu mnogi Turci izgiboše
1209 I birani neki Crnogorci,
1210 Ma ga paša uzet’ ne mogaše,
1211 Boja biše šest neđelja dana,
1212 Pak se tada Turci razmakoše.
1213 Što za fajdu, dragi pobratime,
1214 Jere knjige od Rusije do’še
1215 Od velika cara Nikolaja;
1216 Car Nikola taku knjigu piše,
1217 A šilje je crnogorskom knjazu,
1218 Srdito mu knjigu napravio,
1219 I knjaza je u nju pokarao,
1220 Zašto mu je na grad udario,
1221 Što se tiče u carske gradove:
1222 "Ostav’ grada, crnogorski knjaže!
1223 "Ostav’ grada bez tvojega jada,
1224 "Čim mi primiš knjigu šarovitu,
1225 "Povrni mu od grada topove."
1226 Pdrepade se crnogorski knjaže,
1227 Bijeli mu Žabljak ostavio,
1228 I vrati mu s bedema topove,
1229 U zoru se vojska okrenula,
1230 Na tursko se taborje javila:
1231 "Ne plačite, Arbanaški Turci,
1232 "Bijeli vi Žabljak ostavismo,
1233 "Mol’te Boga caru Nikolaju,
1234 "E od njega stojat’ ne smijemo,
1235 "No bez muke njega ostavismo."
1236 Pa sva vojska iz grada izađe,
1237 A glavari u grad ostadoše,
1238 Dokle vojsku pred sobom spraviše.
1239 No da vidiš velikoga vraga,
1240 Puče puška na zoru bijelu,
1241 Puče puška iz turskog tabora,
1242 Za njom puče zelena lubarda,
1243 I pogodi Petrović-Mašana,
1244 Mila brata Petrovića-Đorđa,
1245 Desnu mu je nogu oštetila,
1246 Ah neka ga, već’ mu ne pucala!
1247 Sreća turska, te ne znade vojska
1248 E Mašana rane dopadoše,
1249 E se junak rani ne podaje,
1250 Da znadoše, povratit’ se ćahu
1251 I uljesti opet u Žabljaku.
1252 Otolen se vojska pokrenula,
1253 Svaki pođe na svoje dvorove,
1254 Knjaz svijetli na ravno Cetinje,
1255 A kad knjaže na Cetinje dođe,
1256 On Nikoli caru otpisuje:
1257 "Ne karaj me, mili gospodare!
1258 "Nije naša zađevica bila,
1259 "No Osmana paše Skadarskoga,
1260 "Koji moje premami Pipere."
1261 To je malo doba postajalo,
1262 Dokle cara glasi dopadoše,
1263 Car opremi vojske sto hiljada,
1264 Sedam paša od sedam gradova,
1265 A pred njima pašu serašćera,
1266 Po imenu svoga Omer-pašu,
1267 Na vitešku lomnu Goru Crnu,
1268 Da bi Crnu Goru spodobio.
1269 Šnjom udari na četiri strane,
1270 Ne dadu se lako Crnogorci,
1271 No se grdni natrag povukoše,
1272 Što ne bješe na nju poginulo,
1273 A zato je pjesna izvedena,
1274 Sve se znade što je i kako je.
1275 Knjaz postade doba nekoliko,
1276 Okrenu se s ravnoga Cetinja,
1277 Da polazi njemačke gradove,
1278 Da naodi stare prijatelje,
1279 Dokle dođe u Triješće ravno,
1280 Tu za sebe isprosi đevojku,
1281 Milu ćercu od Kvekića Marka,
1282 Već Darinku lijepu đevojku,
1283 Obdari je i prstenova je.
1284 I tu stade doba nekoliko,
1285 Pa okrenu morem debelijem,
1286 Dokle dođe maloj Gori Crnoj,
1287 Poče knjaže kupiti svatove,
1288 Skupi knjaže svata šest hiljada,
1289 Pa odabra gospodu izbranu,
1290 I pred njima Đorđiju i Mirka,
1291 Šnjima posla sedam osam druga,
1292 Odasla ih morem debelijem,
1293 Dokle do’še u Triješće ravno,
1294 U Kvekića Marka počinuše,
1295 U njegova mila prijatelja.
1296 Tu stojaše tri četiri dana,
1297 Onda veli Petrović Đorđije:
1298 "Čuješ li me, Marko prijatelju,
1299 "Izvedi mi Darinku đevojku,
1300 "Jere više čekat’ ne možemo,
1301 "Nije šala, svata šest hiljada,
1302 "Što nas čeka na ravno Cetinje,
1303 "Da susretnu narodnju gospođu."
1304 Izvede je, riječ ne činjaše,
1305 I svatove divno darivaše,
1306 Nekom pero, nekom perjanicu,
1307 A nekome od zlata jabuku,
1308 A Đorđiji zlatnu kolainu,
1309 A đeveru od zlata košulju
1310 I Darinku lijepu đevojku;
1311 Dariva im svilena barjaka,
1312 Na barjaku od boja znamenje,
1313 O kom biju kite pozlaćene,
1314 U njemu je or’o dvojeglavni,
1315 Oko njega aždaja od zlata,
1316 Pa im dade od mora vapora
1317 Svog sestrića Gopčevića Špira
1318 Tako bješe knjaže naredio,
1319 Naredio Đorđiji i Mirku,
1320 Kad se vrate iz Triješća ravna:
1321 "Doći ćete Zadru bijelome,
1322 "Javite se Mamuli Lazaru,
1323 "Dalmacije slavna gospodara,
1324 "I vladiki Knežević-Stefanu,
1325 "Javite se, pa ih pozdravite,
1326 "Da ih oba zovem na veselje,
1327 "To Lazara za vjenčana kuma,
1328 "A Stefana, da nas vjenčat’ bude."
1329 Divno su ga oni poslušali,
1330 Kad dođoše Zadru na krajinu,
1331 Pa Mamulu divno pozdraviše
1332 I vladiku Knežević-Stefana,
1333 Pak im pozdrav od knjaza kazaše,
1334 Da ih knjaže zove na veselje;
1335 Zafališe, oba pristadoše.
1336 Otolen se svati pokrenuše,
1337 Pa vaporom u Kotoru do’še,
1338 A za njima Lazar i vladika
1339 Pristigoše svate u Kotoru,
1340 I tu na’še knjaževe svatove,
1341 Bješe puno iljada svatova,
1342 Sve gospode srpske izabrane,
1343 Pa sretoše lijepu kneginju,
1344 Gospođi se svati pokloniše,
1345 Zahvali im narodna rospođa.
1346 Sva gospoda ujedno se krenu,
1347 Crnogorska i sva austrijska,
1348 Šnjima ide od Boke cirkule,
1349 Po imenu Stefana od Dojma,
1350 Put Cetinja ravna okrenuše,
1351 Razviše se svileni barjaci,
1352 A pucaju bistri dževerdari,
1353 A pjevaju mladi Crnogorci,
1354 A kad do’še na pleme Njeguše,
1355 Tu nađoše četiri hiljade,
1356 Sve naredna svata iskićena,
1357 Pod ođelom i zgodnim oružjem,
1358 Pa zelene tope opališe
1359 I njihove bistre dževerdare,
1360 Odjeknu im Lovćenska planina,
1361 Sastavi se svata pet hiljada.
1362 Otolen se svati pokrenuše,
1363 Prijeđoše Krivaču planinu,
1364 Dokle do’še na vrh od Cetinja,
1365 pod lijepo selo Martinovo
1366 A pred crkvu svetoga Jovana,
1367 Tu nađoše svijetloga knjaza
1368 I uz njega iljadu svatova;
1369 Sastavi se svata šest iljada,
1370 Sastavi se gospoda izbrana;
1371 S gospodom se divno pozdravio,
1372 Pak kneginju ufati za ruku,
1373 Ručiše se, pak se pozdraviše,
1374 Otolen se k Cetinju krenuše,
1375 I sa njima svata šest hiljada.
1376 Bože mili, čuda velikoga!
1377 Konjanici konje potekoše.
1378 Barjaktari razviše barjake,
1379 Crnogorci oganj oboriše,
1380 Veselje im grade iz pušaka.
1381 Tama pade na polje Cetinje
1382 Od brzoga praha i olova
1383 I od pare konjske i junačke,
1384 Dok bijelu manstiru do’še,
1385 Pa zelene tope opališe,
1386 Proječaše zelene planine,
1387 Sve se polje iz temelja trese,
1388 Pa pođoše u bijelu crkvu,
1389 Tu vjenčaše za knjaza kneginju,
1390 Lazar bješe za vjenčana kuma,
1391 A Stefan ih divno privjenčao,
1392 I blagoslov po zakonu dao,
1393 Pa vjenčana kuma obdariše,
1394 Obdariše, divno ispratiše,
1395 Svi svatovi te se okrenuše,
1396 Okrenuše, pak se okupiše,
1397 Među njima knjaže izlazio,
1398 I njihova Darinka gospođa,
1399 Pozdraviše kićene svatove,
1400 Pozdraviše pa im zafališe,
1401 A svati se njima pokloniše.
1402 Otolen se svati raziđoše,
1403 Knjaz ostade na ravno Cetinje
1404 I njegova gospoda izbrana,
1405 Gospoda se lijepo držaše.
1406 Što za fajdu, dragi pobratime,
1407 Kad ne oću neki počinuti,
1408 No vavijek smračnu mrežu pletu,
1409 Da gospodu Crne Gore smute,
1410 Smutile se njima utrobice!
1411 Da bi Bog do i Bogorodica!
1412 A koji su s tijem upravljali
1413 I najviši posobnici bili,
1414 Te gospodu našu razrodiše,
1415 Često oni kod knjaza iđahu,
1416 Pa lakomci Pera opadahu,
1417 I u knjaza tako govorahu:
1418 "Da l’ ne vidiš, presvijetli knjaže!
1419 "Što ti Pero iz potaje radi,
1420 "Šnjim zajedno Cetinjski serdare,
1421 "Po imenu Martinović Milo
1422 "Sa sestrićem Perović-Stefanom,
1423 "Kojemu si darovo senatstvo,
1424 "I učini njega za serdara,
1425 "On je mudra i pametna glava,
1426 "Što bi oni mogli uraditi,
1427 "I što rade, nigda ne prestaju.
1428 "Sve na tajno nešto vijećaju,
1429 "Oće tebe izgubit’ zanago
1430 "I stolicu tvoju oduzeti,
1431 "No pogubi tvoga strica Pera,
1432 "I pogubi obadva serdara,
1433 "Dok nijesu tebe izgubili,
1434 "E po smrti ne ima kajanja."
1435 U tome se knjaže prevario,
1436 Lakomci mu pamet obratiše,
1437 Pa naredi da izgubi Pera,
1438 I da gubi obadva serdara.
1439 Doista ih izgubiti ćaše,
1440 Kamo sreća, da svi izgiboše,
1441 No nađoše dobra prijatelja,
1442 Te im kaza da će poginuti:
1443 "Nego bjež’te, ako Boga znate,
1444 "Maknite se u Boku latinsku,
1445 "Dokle tajne stvari razberemo,
1446 "Da vi ludo ovđe ne ginete,
1447 "Viđećemo što je i kako je,
1448 "Što je laža, al’ što je istina."
1449 Prijatelj ih divno sjetovaše,
1450 Utekoše noću bez mjeseca:
1451 Pero bježi ravnom Rudinicom,
1452 Sobom uze sestričića svoga,
1453 Sestričića Perović-serdara
1454 I viteza Radonjića Mila,
1455 I siđoše do u Budvu grada,
1456 A serdar se bio pokrenuo,
1457 U Petrovu kuću ulazio,
1458 Pa uzima Perovu gospođu
1459 I Perova nejakoga sina,
1460 Ludo d’jete od godine dana,
1461 Pa uzima čedo u naručje,
1462 Unese ga uz ravno Cetinje.
1463 Serdar dođe na svoje dvorove,
1464 Pa sinove svoje okrenuo
1465 I rođake što su ponajbliže,
1466 Pobjegoše notnjo bez mjeseca,
1467 I dođoše pravo u primorje
1468 B’jeloj kuli Vukšića Đorđije,
1469 I Perova sina donesoše,
1470 U to Pero preko Grblja dođe,
1471 Stadoše se na Vukšića kuli.
1472 O nesrećo, Bog da te ubije!
1473 O nesrećo, đe se rastovari
1474 Na gospodu od ravna Cetinja.
1475 Otolen se sva tri okrenuše,
1476 Dokle do’še u Kotoru gradu,
1477 I ostalo robje dovedoše.
1478 Tu stadoše nekoliko dana,
1479 Od jada se Pero razbolio,
1480 I od jada i velje žalosti.
1481 Ta se žalost na daleko čula
1482 U Petrovu gradu stoličnome,
1483 To začuo care Nikolaje,
1484 I začuo od Beča ćesare,
1485 Žao njima što se dogodilo,
1486 Pa poslaše svoje zenerale,
1487 Car Nikola Kovaljevskog svoga,
1488 Bečki ćesar Mamulu Lazara,
1489 Ne bi l’ kako braću umirili
1490 I u prvu ljubav sastavili.
1491 Zenerali kad u Kotor do’še,
1492 Tu bolesna Pera naodiše,
1493 I obadva knjaza zamoliše,
1494 Mole knjaza i sve senatore,
1495 Da povrate Pera i serdare,
1496 Da povrate i da se pomire,
1497 I u tome knjaz pristat’ oćaše,
1498 I carima ćaše ugoditi,
1499 No ne dadu neki Crnogorci,
1500 Kojino su svemu tome krivci,
1501 I ne dadu prije svoje glave,
1502 Pak se knjazu bilo dožalilo:
1503 "Dajte, braćo, ako Boga znate,
1504 "Kad ne mogu vratit’ svu trojicu,
1505 "Da povratim mila strica moga."
1506 Na knjaza se ljute Crnogorci,
1507 Pa ne hćeše pristat’ nikojako,
1508 No serdaru robje povratiše,
1509 I njegove dozvaše sinove
1510 I njegove najbliže rođake,
1511 Na vjeru ih natrag povratiše,
1512 Da im ništa učiniti neće,
1513 No držati ka druge ostale.
1514 A ostade Pero u Kotoru,
1515 I ostaše obadva serdara,
1516 Bolan leži Pero u Kotoru,
1517 Od žalosti i dušu ispusti.
1518 A kada se Pero prestavio,
1519 I kad začu na Cetinje knjaže,
1520 Pak se njemu bješe ražalilo,
1521 Pa odasla neke Crnogorce,
1522 Odasla ih u Kotoru gradu,
1523 Te žalosna Pera prifatiše,
1524 Na Njeguše pleme donesoše,
1525 Donesoše pak ga ukopaše.
1526 Ostade mu samorana majka,
1527 Samoran je i otac i majka,
1528 Te kukaju vazda bez prestanka
1529 Za velika dobra od poroda,
1530 Pera nije, a vladike nije,
1531 A Joko im bješe poginuo,
1532 Na Grahovo bijuć’ se s Turcima,
1533 Ne osta im ništa do kamena,
1534 Nego d’jete od godine dana,
1535 I ono se brzo prestavilo,
1536 Ostade mu ljuba udovica,
1537 Udovica crna kukavica.
1538 Dva serdara niz more pođoše,
1539 Dokle Beču stoličnome do’še,
1540 U slavnoga od Beča ćesara,
1541 Vrlo mu se oba pokloniše,
1542 Pa ih care divno dočekao
1543 I dobar im ljebac poklonio,
1544 Pa povrati Martinović-Mila,
1545 I spravi ga Zadru na krajinu,
1546 Preruči ga svome zeneralu,
1547 Zeneralu Mamuli Lazaru,
1548 A Stefana u Beč zaustavi,
1549 U velju ga skolu postavio,
1550 E je mudra i pametna glava.
1551 Što je fajde, stoji na nauku,
1552 Kad ćesara ne hće poslušati,
1553 Nego ludo u Carigrad pođe,
1554 A još luđe izgubio glavu,
1555 Sve tražeći što stići ne može,
1556 Niti može niti je prilike.
1557 Pa to stalo doba nekoliko,
1558 Prestavi se care Nikolaje
1559 Od velika dvora rusijskoga,
1560 Glas dopade na Cetinje knjaza,
1561 Pa okupi svoje Crnogorce,
1562 Sve im pravo za Nikolu kaže,
1563 Zaplaka se malo i veliko,
1564 Žalujući cara rišćanskoga,
1565 I knjaz taku zapovijed dade:
1566 "Čujete li, moji Crnogorci,
1567 "Korotujte za godinu dana
1568 "Premiloga cara Nikolaja,
1569 "E smo naše sunce izgubili,
1570 "Što ne bješe vrlo ogrijalo;
1571 "Korotuj ga i mlado i staro
1572 "I dijete od godine dana,
1573 "Pa do starca od stotinu ljeta,
1574 "Prevrnite na glavu kapice,
1575 "Činovnici crni velj na ruci."
1576 Crnogorci knjaza poslušaše,
1577 I Nikolu cara žalovahu,
1578 Za godinu staše u žalosti,
1579 Ljuto plaču i suze prolivu.
1580 Lesandro se za cara postavi,
1581 A kad bješe žalost razumio
1582 Od viteške lomne Gore Crne,
1583 Posla njima svojega konsula,
1584 Strmouha konsul’ zenerala,
1585 Da on pođe na Cetinje ravno,
1586 Da zafali knjazu i narodu
1587 Za njihovo vrlo žalovanje.
1588 Ma u zo čas za mnozinju dođe,
1589 Nešto se je s knjazom posvadio,
1590 Ne znade se što je i kako je,
1591 Srdito se na to rastaviše.
1592 A kad viđe Petrović Đorđije,
1593 Zenerala sebe dozivaše,
1594 Pa ga vodi u svoju kamaru,
1595 I kod njega noćcu konačio,
1596 Pa sjutradan rano podranio,
1597 Đorđije mu dade pratioce,
1598 Konsul dođe gradu Dubrovniku.
1599 No da vidiš velikoga vraga,
1600 Što imaju Srbi od starine,
1601 Započeše neki Crnogorci,
1602 Kako su se vazda naučili,
1603 Malo im je oko Pera bilo,
1604 No počeše mraziti Đorđiju
1605 I u knjaza njega opadati,
1606 Pa na tajno njemu govoriše:
1607 "Al’ ne vidiš, mili gospodare,
1608 "Đe konači ruski zenerale
1609 "Kod Đorđije, kod strica tvojega,
1610 "I svu noć su tajno vijećali,
1611 "Da bi tebe caru omrazili,
1612 "Nevjeru će tebe učiniti,
1613 "Što bi moglo do poslije biti,
1614 "Pa ti mogu glavu satrijeti,
1615 "No se vladaj mudro i pametno."
1616 To je knjazu vrlo mučno bilo,
1617 I ovako njima odgovara:
1618 "Hvala Bogu, velikoga vraga!
1619 "Kako nikad počinut’ ne mogu
1620 "Od nesreće te moje domaće,
1621 "Baš će, ja mnim, biti od istine."
1622 Tader skoči na noge lagane,
1623 I ovaku riječ besjedio:
1624 "Neka rade, što je njima drago,
1625 "Baš ne mislim za cara ruskoga,
1626 "Nit’ me rani, ni oda zla brani,
1627 "A ja odoh caru francuskomu,
1628 "Da me vodi u cara turskoga,
1629 "Da mi dade moju starevinu,
1630 "Starevinu Ivan-begovinu,
1631 "Ja ću njemu arač Gore Crne,
1632 "Da proširim moje Crnogorce,
1633 "A kad bih se vrlo proširio,
1634 "I kad bih se spremom naredio,
1635 "To jest sprema što će za vojnike,
1636 "Tad’ bih divno vojsku uredio,
1637 "Pa ja ne bih za cara mario,
1638 "No bih njemu pušku obratio,
1639 "Pa što Bog da i sreća junačka!"
1640 A na to mu zbore Crnogorci,
1641 Osobito Petrović Đorđije:
1642 "Ne za Boga, mili gospodare,
1643 "Ne otpadaj od cara ruskoga,
1644 "Ne bi bilo krsta od tri prsta,
1645 "Da ni nije velikoga orla,
1646 "Velikoga cara rusijskoga."
1647 Na tajno mu zbore Crnogorci:
1648 "Ti sad vidiš, mili gospodare,
1649 "Da Đorđije o izdaji radi,
1650 "Vrlo drži cara rusijskoga,
1651 "Da l’ ne vidiš što se dogodilo?"
1652 Od istine knjaže vjerovaše,
1653 Pa ustade na noge lagane,
1654 Sobom uze Darinku kneginju,
1655 I otide pravo put Kotora,
1656 U šnjim bjehu neki Crnogorci,
1657 Vuković mu bješe u Parizu,
1658 Te ga bješe knjaže opravio,
1659 Da mu posle u kraljeva sviđa.
1660 A kad knjaže u Kotoru dođe,
1661 A Vuković iz Pariza dođe,
1662 U Kotor se oba sastadoše,
1663 Ajutante knjazu govoraše:
1664 "Što učini, mili gospodare!
1665 "Što se krenu s ravnoga Cetinja,
1666 "Dok ne dođem tebe na Cetinje,
1667 "Dok ne dođem i dokle ti kažem,
1668 "E ti tamo putovanja nema?"
1669 Ovako mu knjaže odgovara:
1670 "Ne slušam te, mili ajutante!
1671 "No ću odit’ put grada Pariza,
1672 "Bit’ mi znati izgubiti glavu,
1673 "Tako staro pismo izgovara,
1674 "Ko razgađe, u nas ne pogađe,
1675 "Pa što Bog da i sreća junačka!"
1676 Pa okrenu morem debelijem,
1677 Sobom uze neke Crnogorce
1678 I Darinku vjerenu ljubovcu,
1679 I otide pravo put Pariza,
1680 A Đorđije dođe na Njeguše,
1681 Pa s Njeguša u Kotoru siđe,
1682 I bješe se vrlo razbolio.
1683 To postade tri četiri dana,
1684 Mirko mu je knjigu opravio,
1685 Pa je šalje rođaku svojemu,
1686 Po imenu Petrovića Krstu,
1687 Da on spremno dođe na Cetinje,
1688 I Krsto ga poslušati ćaše,
1689 No Đorđija njemu ne davaše:
1690 "Nemoj mene, sinko, ostaviti,
1691 "Jere sam se razbolio ljuto,
1692 "Pa ne možeš mene ostaviti,
1693 "No otpiši list knjige bijele."
1694 Tadar Krsto otpisuje Mirku:
1695 "Pozdravljam te, mili brate Mirko!
1696 "Ja ne mogu na Cetinje doći,
1697 "Đorđije se striko razbolio,
1698 "Pa ne mogu njega ostaviti."
1699 Opet Mirko tanku knjigu piše,
1700 Knjigu šilje i šnjom poklisare,
1701 Da obadva idu na Cetinje.
1702 Kad Đorđiji knjiga dolazila,
1703 Đorđija se tome začudio,
1704 I tako mu knjigu otpisao,
1705 Pa je šilje na ravno Cetinje,
1706 Pa sinovca Mirka pozdravio:
1707 "Ja ne mogu na Cetinje doći,
1708 "Ni ću doći za petnaest dana."
1709 Crnogorci Mirku govorahu,
1710 I na tajno njemu besjeđahu:
1711 "Vidiš sada, Petrovića Mirko,
1712 "Đorđija ti više doći neće,
1713 "Nego gledaj da ga prevarimo,
1714 "Pošljimo mu mlade senature,
1715 "E da bi ga kako okrenuli,
1716 "Pa mu mrtve straže postavimo,
1717 "Tajne straže, vjerne perjanike,
1718 "Pos’jecimo Đorđiju i Krsta
1719 "I Mašana, brata Đorđijeva,
1720 "A ni Vuka da ne ostavimo,
1721 "Da koljeno njima pokopamo,
1722 "Istražimo njihovo koljeno."
1723 Hvala Bogu, čuda prevelika!
1724 O nesrećo, vazda li si duga,
1725 Osobito u srpskom narodu,
1726 Đe brat brata oće da izgubi
1727 Bez davije i bez ispov’jesti!
1728 Fala Bogu, bezumne gospode,
1729 Kuće im se mudra pamet đela!
1730 Te brat bratu vadi oči crne,
1731 Te sam sebe kida desne ruke.
1732 O lakomci, prokleta vi duša,
1733 Na svašto li ljude naćeraste,
1734 Na bezumnost i na pakost ljutu!
1735 Ma tako mi jada svakojije,
1736 Kad se ud’rim umom po pameću(!),
1737 A i kad bih pamet razbistrio,
1738 Od jada bih sam sebe ubio,
1739 Kad pomislim, što se uradilo.
1740 Ma što krivim jadne Crnogorce,
1741 Koji n’jesu lakomi na blago,
1742 Oni rade, da više ufate,
1743 Al’ ih nije preša ni kriviti,
1744 Nego krivim kuću Petrovića,
1745 Što već svoje oči ne otvori,
1746 Bolje ranjen nego poginuo.
1747 Ko bi njima išta učinio
1748 U malanu lomnu Goru Crnu,
1749 Ali njima štogođ presudio,
1750 Da nijesu oni zadovoljni,
1751 Na njihovu nesreću domaću,
1752 Pa radite i kako vi drago,
1753 E ste brata Pera satrovali,
1754 Brata Pera i knjaza Danila,
1755 Sami sebe oči izvadili,
1756 A Đorđiju starca zaćerali,
1757 Da se starac skita po svijetu,
1758 Umrijeće u tužnoj žalosti
1759 Su njegove oba brata mila,
1760 A i Krsta, njegova sinovca.
1761 Sad radite, što je vama drago,
1762 Širite se sada po Cetinju,
1763 Ma su vaša salomljena krila.
1764 Crna Goro, zemljo kamenita,
1765 U te nema ništa do kamena,
1766 Ma se glasiš na četiri strane
1767 Od istoka do mračna zapada,
1768 Pa unakrst juga i sjevera,
1769 U tebe se sokolovi rađu.
1770 Te su mnoge sile izlomili,
1771 Proslaviše ime po svijetu.
1772 O Srbijo, zemljo ponosita,
1773 Ponosita i vrlo bogata,
1774 Vazda spavaš, već ga ne zaspala!
1775 Od kako je Đuro vojevao,
1776 Već vam sjede rđa na oružje,
1777 Već vojništva među vama nema,
1778 A stari su Srblji ostarali,
1779 Ostarali, boja ostavili,
1780 Ne mogu se držat’ konja vranih,
1781 A nekmoli megdan dijeliti
1782 Ali s mjesta kavgu zametnuti;
1783 A vi mlađi, što ste nastanuli,
1784 Vi za boje ništa i ne znate,
1785 Al’ ne znate, ali ne smijete,
1786 Ni ste sini starije otaca.
1787 Već srpskije nema megdandžija,
1788 Koj’ su vazda megdan zadobili.
1789 Mlađi Srblji, da vas Bog ubije!
1790 Panula vam čađa na oružje,
1791 Budite se, već ga ne zaspali,
1792 Pomislite na tu Goru Crnu,
1793 Mala snaga a mala priprava,
1794 Kako vazda razagone Turke.
1795 A takomi Boga velikoga
1796 I tako mi jada svakojega,
1797 Da je vojske, kolik’ u Srbiju,
1798 I da ima što ima Srbija,
1799 Jedanak bi Bosnu privatila,
1800 Valovitu Bosnu osvojila,
1801 Bosnu zemlju i Hercegovinu
1802 I suviše ravnu Arbaniju,
1803 Arbaniju i šnjom Rumeliju,
1804 Pak bi došli stojnu Carigradu,
1805 Sve svršili prije tri mjeseca,
1806 Četvrti bi u Stambol uljegli,
1807 Pa ni caru ne bi lako bilo.
1808 Da b’ imala mala Gora Crna
1809 Sto hiljada vojske na oružje
1810 I pripravu što je za vojnike,
1811 Sve bi brzo Turke savladali,
1812 A Srbija ima sto hiljada
1813 I pripravu što je za vojnike.
1814 Vazda iješ, već se ne najela!
1815 Vazda spavaš, već se ne naspala!
1816 O Lesandro, Bog te ne ubio,
1817 Su čim ćeš se kazat’ pred svijetom,
1818 Kakovi si spomen učinio,
1819 Baš nijesi srca babovoga!
1820 No se bješe Miloš pokrenuo,
1821 Te on starac u Srbiju dođe,
1822 A Miloš je stari megdandžija,
1823 Koji znaše s Turcim’ vojevati,
1824 Koji mnoge zadobi megdane,
1825 Stradao je dvadeset godina,
1826 Već dvadeset i više četiri,
1827 Stradao je u Njemačko carstvo,
1828 Pa on opet u Srbiju dođe,
1829 Sa Srbima poče da on vlada,
1830 Srbi mu se dobro veseljahu,
1831 A doista drijemat’ ne ćaše,
1832 Nego ćaše Srbe okrenuti,
1833 Okrenuti Srbe na junaštvo,
1834 No ga smrtna čaša ugrabila.
1835 Nakom njega Mihail ostade,
1836 Ma se uzdam u Boga jednoga,
1837 Mihail je srca babovoga,
1838 On će Srblje dići na oružje
1839 I potražit’ svoju starevinu,
1840 Koju su mu Turci pritisnuli
1841 Od Kosova, doba Lazareva.
1842 Mihaile, od Srbije knjaže,
1843 Podigni se na noge junačke,
1844 Pokreni se, i Srbe probudi,
1845 I naženi Srbe na junaštvo,
1846 A evo ti tvrdu vjeru dajem,
1847 Crna Gora da te izdat’ neće,
1848 Što uzmože, oće ti pomoći.
1849 Dobro mjeri, od Srbije knjaže,
1850 Šta učini crnogorski knjaže,
1851 I ako je malo živovao,
1852 Ma je vječni spomen ostavio,
1853 Njemu ime poginuti neće,
1854 Dokle traje sunca i mjeseca.
