Pop i Baba
Na nekom skupu naredi pop: da idućeg praznika dođe svako čeljade i muško i žensko u crkvu, da vidi popo umije li se svako čeljade u njegovrj parohiji pravilno prekrstiti.
Kad pop ovu naredbu izreče, zapita ga neka baba:
— Hoću li i ja doći, popo?
— Dođi, bako, — reče pop, — i čuješ me, ako se ti pravilno prekrstpš, daću ti dva bagaša žita!
Oveseli se jadna baba, te krsti se i danju i noću sve, dok dođe određeni svetac, da se ide u crkvu. Toga dana porani baba, uze sa sobom sina i dade mu vreću, te pred crkvu, da ih pop nađe, gdje su najprvi došli, i da je ne zaboravi.
Dođe i pop. Svrši se služba, te pop pred crkvu, da vidi kako mu se parohijani krste. Ali baba ne da nikome prije nje, te sta prva pred popa da se prekrsti.
— Prekrsti se, bako! — reče pop.
Baba se poispravi, sastavi, što je ljepše mogla tri prva prsta od desne ruke, pa će na čelo: va imja, na pas Ocau na desnoj strani i Sv. Duha, a na lijevoj amin.
— A gdje ti je, babo, Sin? — reče pop.
— Evo ga ovdje, duše mi, — reče baba, — donio je vreću za ono žito!
Reference uredi
Izvor uredi
Luča, književni list društva „Gorski vjenac“, godina II sveska XI, za novembar, urednik prof. Lazar T. Perović, Cetinje, K. C. Državna štamparija, 1896., str. 519.