Pomrčina, cijela varoš spava

* * *


* * *

Pomrčina, cijela varoš spava,
Sahat-kula ponoć otkucava,
Tude momče kroz jabanu šeće,
Tumarajuć’ traži dragoj vrata.
Kad naiđe na sokak, na vrata, 5
U momčeta srce zaigralo,
Pa zakuca halkom na vratima.
Trkom trči golubica b’jela:
„Što je tako, zar ne mož’ polako,
Majku mi je zaboljela glava, 10
Pa od glave ne može da spava.
Dođi dragi za pola sahata,
Tada ću ti otvoriti vrata!"


Reference

Izvor

  • Može li biti što bit' ne može, lirske narodne pjesme iz Sandžaka, antologija, odabrao i priredio Husein Bašić, 1991. str.120