Pomorčeva ljuba
Pisac: Jovan Sundečić



* * *


        Pomorčeva ljuba
         (Slika iz života)

U dvorovim pokraj mora
   Sjedi ljepotica
   Zatvorena, — kao zlatna
   U kavezu tica;
Ili kao u haremu
   Gjulić-Gjurgjijanka,
   Koja mora da se krije
   I vidjelu danka. —
Zalud oči, dvije munje,
   Zalud stas gizdavi,
   Zaludu joj čarno lice
   I ponos ubavi.
Zalud mladost — svježa mladost,
   Zalud prsa pusta,
   Zalud svilna crna kosa
   I koralna usta.
Zalud oganj-osjećanje,
   Zalud zanos duha;
   Zaludu joj dičan ukus
   Nakita i ruha. —
Goji milo prvo čedo;
   A dok ovo goji:
   Ona mu se već udesu
   Budućemu boji;
Već pomišlja, kakvim će joj
   Pučinama brodit,
   Kakva li će po talasim
   Sreća joj ga vodit;
I u duši sjetna zebe,
   Slikajuć' u umu:
   Kakva joj ga čuda mogu
   Sresti na tom drumu ....
A vojno joj odjedrio
   Niz nevjerna mora,
   Nju nebogu ostavio
   Kod samotna dvora:
U mislima stravičnijem,
   U slutnji i sumnji,
   U vazdašnjoj na najcrnje
   Nezgode poumnji.
Pod nadzorom oštre straže
   Svekrvice stare,
   Koja nikad sa očiju
   Ne snima očare:
Neg' pristale nevjestice
   Prati stopu svaku.
   Nit je skida — s pomna vida
   Po dnevu i mraku.
Pazi stara, da joj snaha
   Časnom stazom hodi,
   Ka' što iskon-običajim
   Primoračkim godi.
Vazda mumlja ... vazda grize...
   Vazda srce dira:
   Ne da stanka vili snahi,
   Ne da živa mira. —
Ona će joj zar pos'jedit,
   I nevolje crne
   Dosta svladat, — dok se vojno
   Opet k njojzi vrne.
Tvrdi život — tvrđim će joj
   Svakog dana bivat,
   Uz duboke uzdisaje
   Man' će suze livat;
Man' će kleti čas rođenja,
   Čas ljubavi prve,
   Čas udaje, — sve li strasti,
   S kojima se rve ;
Srce, čustvo, čar prirodni
   I pobude slatke:
   Uzaman će ona kleti
   Kletvom grudi jatke ....
Ne pomaže! — Sve te kletve
   U vjetar se gube;
   Sto da ljutu kob izm'jeni ,
   Pomorčeve ljube :
Sjem povratka — kojemu se
   Žudnom dušom nada?...
   (A Bog znade u vasc'jelom
   Životu li kada!...)
Il' sjem smrti ?... — Al' joj srce
   Već nemojmo kosit:
   Slavjanka je, — a Slavjanka
   Zna sve muke snosit. —



Izvori

  • Jovan Sundečić: Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1889, strana 84-87.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sundečić, umro 1900, pre 124 godine.