Pomorčeva ljuba
(Slika iz života)
U dvorovim pokraj mora
Sjedi ljepotica
Zatvorena, — kao zlatna
U kavezu tica;
Ili kao u haremu
Gjulić-Gjurgjijanka,
Koja mora da se krije
I vidjelu danka. —
Zalud oči, dvije munje,
Zalud stas gizdavi,
Zaludu joj čarno lice
I ponos ubavi.
Zalud mladost — svježa mladost,
Zalud prsa pusta,
Zalud svilna crna kosa
I koralna usta.
Zalud oganj-osjećanje,
Zalud zanos duha;
Zaludu joj dičan ukus
Nakita i ruha. —
Goji milo prvo čedo;
A dok ovo goji:
Ona mu se već udesu
Budućemu boji;
Već pomišlja, kakvim će joj
Pučinama brodit,
Kakva li će po talasim
Sreća joj ga vodit;
I u duši sjetna zebe,
Slikajuć' u umu:
Kakva joj ga čuda mogu
Sresti na tom drumu ....
A vojno joj odjedrio
Niz nevjerna mora,
Nju nebogu ostavio
Kod samotna dvora:
U mislima stravičnijem,
U slutnji i sumnji,
U vazdašnjoj na najcrnje
Nezgode poumnji.
Pod nadzorom oštre straže
Svekrvice stare,
Koja nikad sa očiju
Ne snima očare:
Neg' pristale nevjestice
Prati stopu svaku.
Nit je skida — s pomna vida
Po dnevu i mraku.
Pazi stara, da joj snaha
Časnom stazom hodi,
Ka' što iskon-običajim
Primoračkim godi.
Vazda mumlja ... vazda grize...
Vazda srce dira:
Ne da stanka vili snahi,
Ne da živa mira. —
Ona će joj zar pos'jedit,
I nevolje crne
Dosta svladat, — dok se vojno
Opet k njojzi vrne.
Tvrdi život — tvrđim će joj
Svakog dana bivat,
Uz duboke uzdisaje
Man' će suze livat;
Man' će kleti čas rođenja,
Čas ljubavi prve,
Čas udaje, — sve li strasti,
S kojima se rve ;
Srce, čustvo, čar prirodni
I pobude slatke:
Uzaman će ona kleti
Kletvom grudi jatke ....
Ne pomaže! — Sve te kletve
U vjetar se gube;
Sto da ljutu kob izm'jeni ,
Pomorčeve ljube :
Sjem povratka — kojemu se
Žudnom dušom nada?...
(A Bog znade u vasc'jelom
Životu li kada!...)
Il' sjem smrti ?... — Al' joj srce
Već nemojmo kosit:
Slavjanka je, — a Slavjanka
Zna sve muke snosit. —
