[Pomozi me, bože i majko božija]
Pomozi me, bože i majko božija!
(Stevanija) san zaspa,
na njoj žuja ne zaspa.
Ako li je i zaspala,
prečistom majkom bogorodicom razaspala. 5
I ona se na tri strane razabrala,
što nema ij na svijetu:
na moru mosta,
ni u kamenu mozga,
ni na gavranu biljega, 10
ni na (Stevaniji), rabi božijoj,
mrtvila ni žutila.
Izlazi, žujo - žutjenice!
Ie žuti tela,
ne ranjavi mesa, 15
ne trgaj žila;
neg’ izlazi iz očiju,
iz ušiju, iz kosjerica,
iz ramena, iz leđa,
iz pregibi; 20
odlazi po svijetku
kano čela po cvijetku,
ka’ vijori po gori...
Izlazi, zaklinjem te
su dvanaest bogonosnije’ Marija; 25
one će te satrati i odavlen
sa (Stevanije), rabe božije, izagnati.
Izlazi, nesretnice nesretna,
izlazi, žujo otrovna,
zaklinjem te onom dušom 30
koja krivo zajam vraća,
i zaklinjem te onom dušom
koja međe preorava
i pse prodava.
Izlazi, zaklinjem te 35
su dvanaest crkava i oltara,
izlazi, žujo žutjenice,
zaklinjem te su četrdeset apostola,
izlazi, nesretnice nesretna,
izlazi, otrovnice otrovna, 40
ne žuti tela,
ne mrtvi tela,
kosti joj ne prebijaj,
krvce joj ne ispijaj.
Zaklinjem te, žujo žutjenice, 45
’Ristom i časnijem krstom!
Evo drvce tisovo,
ono je sinoć listalo,
ova je jutros žuja propala,
a mlada joj ne postala. 50
Izlazi, nesretnice nesretna,
izlazi, otrovnice otrovna,
ne žuti tela...
(10, s. 361)
