Pomini mome, pomini

* * *


[Pomini mome, pomini]

„Pomini mome, pomini
Kraj naši beli dvorovi,
Kraj naši novi dućani.“
„Ne mogu, Bojo, ne mogu,
Doma će mi je sameno. 5
Kude je mome majća ti,
Kude je mome tatko ti?“
„Majća je, Bojo, u crkvu,
A tatko golem monastir."
Momak devojći govori: 10
„Ti moli Boga, devojćo,
Monastir da se zapali,
Majća i tatko tam da su;
A ja sa tebe, dva mladi,
Dva mladi dva neženeni.“ 15
„Ne dumaj, Bojo, ne dumaj,
Ne li smo pusta rodbina,
Tatko i čiča dva brata,
Majća i strina jetrve?“
„Pomini, mome, namini, 20
Kraj naše beli dvorovi,
Kraj naši beli dućani.
Visoko drvo lad nema,
Široko polje gled nema,
Na duga puta hod nema, 25
Duboko more dno nema,
Sitno kamenje broj nema,
Jalova krava rod nema,
Hubava moma rod nema!“


Reference

Izvor

  • Svadbene pesme iz Pirota, Brastvo, knjiga VIII, 1899 god., str. 256-257.