Pokojnom Vojislavu
Sa tvojom Avalom dragom i naše stijenje plače,
Plače i suze lije,
I srpska bijela vila čarobno svoje lice
U crni veo krije.
Na javor-guslama našim pucaju tanke strune
I zvuci tužno lete -
Da čistom suzom svojom orose kamen hladni
Tvoje grobnice svete.
I moja duša leti svijetlom grobu tvome,
Na kom je anđô blagi,
I bono tebi kliče: Vrati se, vrati nama,
Naš Vojislave dragi!