Neka mumla vrag što hoće,
Nek roguši duge uši,
Zabraniti nama ko će
Što je drago našoj duši?
Srb je vazda Srbu mio,
Na kraj sv'jeta — ma gdje bio.
Ta ko ne zna c'jenit sreću
Tvrda bratska ljubav gdi je?
A što bake zanoveću
Zato nama stalo nije;
Srb je vazda Srbu mio,
Na kraj sv'jeta — ma gdje bio.
Jer je Srbin soko sivi,
Pa gdje stane, tu će pasti,
U pobjedi mre, il' živi,
Slava će mu v'jekom cvasti!
Zato nam je Srbin mio,
Na kraj sv'jeta — ma gdje bio.
Još kada mu prijan dođe,
On radostan gore skoči,
I na susr'jet njemu pođe,
Dobrodošlu brzo toči:
Zato nam je Srbin mio,
Na kraj sv'jeta — ma gdje bio.
Pa jesi l' mu vjeran samo
I dušu će svoju dati,
Il' ti tamo il' ovamo,
Svud će za te glavom stati:
Zato nam je Srbin mio,
Na kraj sv'jeta — ma gdje bio.
A kad s'jevne sablja kriva
I nasrne dušman kruti,
Plane kano vatra živa,
Leti kano i zmaj ljuti:
Zato nam je Srbin mio,
Na kraj sv'jeta — ma gdje bio.
A kada se doma vrati
Gdje ga v'jerna ljuba čeka,
U kolo se s braćom hvati,
Da s' u nebo digne jeka:
Zato nam je Srbin mio,
Jer je Srbin — ma gdje bio.
