Pokajnice
- DRUGI DEO ORESTIJE -

Napisao: Eshil
Preveo: Miloš N. Đurić




LICA:

  • OREST, sin Agamemnonov
  • PILAD, prijatelj njegov
  • HOR zarobljenica
  • ELEKTRA, ćerka Agamemnonova
  • SLUGA
  • KLITEMESTRA, mati Orestova
  • DADILjA
  • EGIST, Klitemestrin ljubavnik

Pratnja Klitemestrina, građani.

Pozornica: Pozadina predstavlja dvor Atrejića u Argu; sa strane nahodi se grob Agamemnonov.

SADRŽAJ:

PROLOG
PRVA EPISODIJA
DRUGA EPISODIJA
TREĆA EPISODIJA
EKSODA


PROLOG uredi


PRVA POJAVA
Orest, Pilad.
(Orest, u putničkom ruhu, s mačem o boku, stoji pored groba. Pilad, stariji mladić od Oresta, slično odeven, stoji do njega sa dva koplja u ruci.)
OREST
Podzemni Hermo, stražo vlasti očeve,
pomozi me i spas mi budi, molim te!
U ovaj stigoh kraj, svom domu vraćam se
Kraj groba ovog dižem roditelju glas
da čuje, da me sasluša - - -
Inahu svome jedan srezah uvojak
sa glave mladićke, a drugi ocu prinosim.
(Stavlja na grob uvojak.)
Kad pade, ja ti, oče, smrt ne oplakah,
ne lomih ruku kad te sahranjivahu.
(Primećuje povorku koja se sa suprotne strane približuje pozornici, ali je gledaoci još ne vide.)
Gle, šta to vidim? Kakva ženska povorka
u crnim plaštevima ide ovamo?
Šta znači to? Da l' slutim kakvu nesreću?
Zar nova žalost našu kuću sustiže?
Il' bolje da li slutim: sad levanicu
mom ocu za spokoj duše prinose?
Zacelo tako. Ta i sestru Elektru
po teškoj tuzi, čini mi se, poznajem.
O Dive, daj mi oca svog da pokajem,
pomoćnik budi u mom činu osvetnom.
Uklonimo se brzo s puta Pilade,
da jasno doznam kuda idu žene te!
(Orest i Pilad otidu. Dolazi Elektra, starija no Orest, odrezane kose, u crnu ruhu, bez ikakva znaka koji bi ukazivao na njen plemićki položaj. Kao ona, odevene su i žene, robinje, koje s njome idu. Neke od njih nose vrčeve s levanicom, a druge se biju u grudi, kao što to zahteva ritual.)
DRUGA POJAVA
Hor, Elektra.
ULAZNA PESMA
HOR
(Prva strofa)
Levanicu na grob nosim,
busanje je s plačem prati.
Crven obraz nokti su mi
izbrazdali, išarali.
Al' se plačem vazda hranim,
laneno mi već se ruho
od bolova rasparalo,
na grudma mi dronjci vise,
zbog nesreće busajuć se
plašte svoje poderasmo.
(Prva antistrofa)
I Feb, strašan vrač i jasan
u tom domu, gnevom dišuć'
u ponoćno doba, za sna,
zbog užasa krikom kriknu,
u gospinu grunuv sobu.
I tumači boga puni
san ovako tolkovaše:
pod zemljom se pokojnici
strahovito ljute, bune,
gnev podižu na ubice.
(Druga strofa)
Takvu milost neprijatnu,
lek zlu tome, majko zemljo,
iziskuje, pa me amo
bogu mrska šalje žena.
Al' se bojim da to reknem.
Otkud leka kad krv na tle pade?
Zle li kobi na ognjištu!
O propasti kuće ove!
Svetlost dvoru ugasi se,
pokrila ga tama strašna
domaćina kad izgubi.
(Druga antistrofa)
Puk je nekad bez gunđanja
svoga slušo vladaoca,
svim ga srcem poštovao.
Sve to proće. Takve sreće
strah je nekog, bila ona
ko bog il' još nešto više ljudma.
Udar pravde brzo obdan
spazi krivce očigledne;
a sumraku povere l' se,
to s vremenom jad ih čeka;
a noć crna čuva neke.
(Treća strofa)
Majka zemlja gde krvi okusi,
tu odmazda neodolno raste.
Muka što je grešno delo stvara
krivca samo zavarava,
dokle najzad čir greha ne pukne.
(Treća antistrofa)
Krivca neće ni stan devojački
zakloniti; sa svih strana vode
da se sliju u jedno korito,
zalud, — ni ta voda neće moći
krv oprati s ubičine ruke!
(Epoda)
A ja ipak (bozi me na silu
preseliše, s ognjišta očinskog
u ropstvo me oni odvukoše)
preko srca moram ko robinja
da i dobro i zlo svako hvalim,
gorku mržnju obuzdavajući.
Lice svoje haljinom zastirem,
ovlakujem udes gospodarov,
tajna žalost sledila mi srce.

PRVA EPISODIJA uredi


PRVA POJAVA
Hor, Elektra.
ELEKTRA
O robinje, vi poslenice po kući,
kad s ovom litijom ko pratnja idete,
pomozite mi još i svojim savetom!
Kad ovu žrtvu na grob linem za dušu,
svom ocu s kakvom rečju, s kakvom molitvom
da obratim se? Da l' da kažem: nosim to
od svoje majke, mile žene mužu milome?
Ja nemam snage, ne znam šta bih kazala
ovakvu žrtvu lijuć' na grob ocu svom.
Il', kao mnogi, reknem ovu molitvu:
nek onima što ukras ovaj šalju mu
zlo za zlo vrati, poklon prema poklonu?
Il' ćutke, ružno, ko što otac pogibe,
levanicu da ovu u prah izlijem,
za leđa potom bacim vrč i otidem,
ko neko vodu kada splakne sudove?
Pomozite mi, drage, u tom bespuću!
Ta sve nas ovde mržnja veže jednaka.
Zbog straha kakva ništa kriti nemojte!
Ta svakog, bio slobodan il' živeo
u ropstvu, čeka ono što je suđeno.
Posavetuj me ako nešto bolje znaš!
HOROVOĐA
Grob oca tvoga poštujem ko žrtvenik,
i zato, kad već želiš, savet iskren čuj.
ELEKTRA
Govori ko što grobu poštu odaješ!
HOROVOĆA
Dok liješ, moli blagoslov za odane!
ELEKTRA
Pa koga da od naših sada pominjem?
HOROVOĆA
Ta sebe, svakoga ko mrzi Egista.
ELEKTRA
Zar za se tek i za vas da se pomolim?

HOROVOĐA
Učini sama što te srce svetuje!
ELEKTRA
A koga još da s društvom našim spomenem?
HOROVOĐA
Daleko živi Orest, al' spomeni ga!
ELEKTRA
Ta valja ti, baš pametno me pouči.
HOROVOĐA
Spomenuv one što ubistvo skriviše —
ELEKTRA
A kako? Nevešta sam; ti me savetuj!
HOROVOĐA
Nek neko njima dođe, bog il' smrtan stvor —
ELEKTRA
Ko sudija, da kažem, ili osvetnik?
HOROVOĐA
Iskaži prosto: krvlju krv da osveti.
ELEKTRA
A primaju li bozi takvu molitvu?
HOROVOĐA
Zar ne znaš: dušmaninu zlo se vraća zlom?
ELEKTRA
Ti, posredniče izmeđ' bogova i pokojnih,
pomozi, noćni Hermo, budi glasnik moj,
da molitve mi čuju donji bogovi,
svedoci gnevni pogibije očeve,
i s njima sama Zemlja, koja rađa sve
i klicu od svog ploda prima ponovo!
I ovu svetu vodu na grob lijući
ja zovem oca: Na mene se sažali
i na Oresta dragog! Za dom veži brod,
jer sad se potucamo kao prodani
od majke svoje: ona sebi Egista
za muža uze, on te s njome pogubi!
I ja sam kao robinja, a Orest moj
s imanja prognan, dok se oni raspusno
naslađuju i troše tvoje muke plod.
U dobar čas da Orest ovde osvane,
to molim te, i ti me, oče, usliši!
A meni samoj srce daj čestitije
no majčino i ruku daj mi čistiju!
To za nas molim, a za svoje dušmane —
da skoro tvoj im, oče, stigne osvetnik
i one pogubi što tebe ubiše.
To uplećem u svoju lepu molitvu
i molim da ih kletva moja sustigne.
A nama šalji blagoslov sa bozima,
sa Zemljom i sa Pravdom pobedonosnom!"
Sa željom takvom ovu žrtvu izlivam,
i vi je, kako treba, plačem kitite
i pokojniku tome pean pevajte!
(Elektra stane pored groba i lije žrtvu.)
HOR
Grozne suze lijte sada
na grob svome gospodaru,
njegov grob nam posta zaklon
u radosti i u bolu.
Čuj nas, čuj nas, diko naša,
kroz mrak što ti dušu krije!
Avaj meni! Avaj meni!
Da kopljanik dođe junak
i dom spase, i ko Arej
skitske strele zapinjao
il' se bio prsimice!
ELEKTRA
(Uspravljajući se.)
Grob ocu prelih, — zemlja žrtvu popi već.
(Primeti na grobu pramen kose Orestov.)
Al' evo nove brige! Čujte me i svetujte!
HOROVOĐA
Govori samo! Srce od stra dršće mi.
ELEKTRA
Na grobu, gle, ja nađoh ovaj uvojak.
HOROVOĆA
Od koga? Od muškarca ili devojke?
ELEKTRA
Tu tajnu može svako lako otkriti.
HOROVOĆA
Od mlađe rado objašnjenje primiću.
ELEKTRA
Do mene ko bi drugi ovo odrezo?
HOROVOĐA
Ta drugi što bi mogli — svi su dušmani.
ELEKTRA
Al' opet vrlo liči kad ga pogledaš.
HOROVOĆA
Na čiju kosu? To ja želim čuti sad.
ELEKTRA
Na moju sasvim liči kad ga pogledaš.
HOROVOĐA
Da nije ovo tajni poklon Orestov?
ELEKTRA
Zacelo. Liči baš na kosu njegovu.
HOROVOĐA
Al' kako smede on da ovde osvane?
ELEKTRA
Ko milost posla ocu svoje kose pram.
HOROVOĐA
Odranjaće mi nove suze tvoja reč
u ovu zemlju neće l' nogom kročiti.
ELEKTRA
I meni srce zaljulja se od bola,
i ko da strela prodorna ga probode:
iz očiju mi tople suze poleću,
i nemam snage njihov tok da ustavim
kad ovaj spazih pram. Za koga inače
da pomislim da ovde stavi kosu tu?
Al' ne odreza pram ni ona krvnica,
da — mati moja, što se prema porodu
pokazala ko gruba huda maćeha.
Al' kako ja da pouzdano ustvrdim
da ukras taj na grobu ovde ostavi
moj Orest predragi, al' nada laska mi.
Avaj!
Ko glasik ovaj pram da milo prozbori,
da dvoumicom srce svoje ne mučim,
no jasno znadem ili da ga odbacim
sa glave mrske ako amo dopade,
al' ako bratov je, da sa mnom nariče,
za ukras grobu tom i u čast ocu mom!
Al' pozvaćemo bogove, jer znaju sve
u kakvoj buri ko brodari lutamo.
No ako nam je sudba da se spasemo,
iz sitna semena izrašće velik dub.
(Vraća uvojak na grob i primeti stope.)
Gle, stope ovde! To je drugo znamenje.
Ti tragovi na moja liče stopala.
Te pete i te crte kao merene
poklapaju se u svem s mojim stopama.
Al' dva čoveka ovde ostaviše trag —
sam vlasnik pramena i njegov saputnik.
Ah, muka mi je, nestaje mi razuma!
(Orest i Pilad izlaze iz svoga zaklona. Elektra ih tek sad primećuje; uplaši se kad ugleda strana lica i za jedan korak ustukne.)
DRUGA POJAVA
Orest, Pilad, Elektra, Hor.
OREST
Zahvaljuj, bogovi ti molbu slušaju,
i moli da se i sve drugo ispuni!
ELEKTRA
A šta mi sada božja milost podari?
OREST
Pred očima ti što si davno želela.
ELEKTRA
Zar znaš čoveka koga sam dozivala?
OREST
Znam: za Orestom često čezneš, uzdišeš.
ELEKTRA
Po čemu mi se ispunila molitva?
OREST
Ta ja sam to! Ne traži nikog milijeg!
ELEKTRA
Zar meni, stranče, pleteš neku prevaru?
OREST
I protiv sebe onda pletem varku sam.
ELEKTRA
Al' jadu mome hoćeš da se podsmevaš.
OREST
I svom se jadu rugam, smejem li se tvom.
ELEKTRA
Ti Orest? U tvom liku da ga pozdravim?
OREST
Ne poznaješ me, a sam stojim pred tobom!
A baš kad vide bratske kose uvojak
i kad si mojih stopa trag posmatrala,
ti okrilati misleć' moj da gledaš lik.
Osmotri mesto gde pram ovaj odrezah:
sve poklapa se! Tvojoj kosi sličan je.
A vidi i ogrtač, tvoje ruke rad!
Baš tvoja igla zverinjem ga ukrasi.
(Elektra ga zagrli.)
Obuzdaj svoju radost i saberi se,
jer znaj da nas mrze naši najbliži.
ELEKTRA
O slatka brigo domu oca svojega,
ti nado suzna, mladice spasonosna,
za borbu krepak očev dom obnovićeš.
Ti slatko oko, ja te četvorostruko
zavoleh: odsad moram da te pozdravljam
ko oca svog, na majku s pravom omrznuh,
i zato i ko majka ti mi osvanu,
i sestra si mi mesto sestre zaklane,
a veran brat mi bi, moj sjaj i moja čast.
Al' samo Snaga da ti sada pomogne,
i Pravda i Div treći, od svih najveći!
OREST
O Dive, Dive, budi svedok svemu tom!
Gle porod što bez orla starog ostade!
Ovijen kolutima guje ljutice
on dušu ispusti. A ptiće sirotne
glad ljuta mori, jer još snage nemaju
da, ko i otac, gnezdu lovak donose.
I mene sad i ovu, mislim Elektru,
ti možeš videti gde, oca lišeni,
bez doma svoga ostadosmo oboje.
A uništiš li decu ovu, žrecu svom,
što obilnim te poštovaše žrtvama,
dar takav koja će ti ruka davati?
Jer, orlu ako zatreš ptiće, ne možeš
čoveku pouzdana slati znamenja,
a osuši l' se staro stablo, neće ti
o praznicima stovolovke plamteti.
Pomozi! Kuću što se sroza toliko
iz razvalina lakom rukom podigni!
HOROVOĐA
O deco, spase očinskoga ognjišta,
umuknite nam da vas kogod ne čuje,
i jezik brbljav o svem da ne izvesti
vladare naše! Da ih jednom vidim ja
na lomači na borovoj gde izdišu!
OREST
Da krenem u opasnost, to mi naredi
Apolon silni, on me neće izdati!
Neprestano me zove, svagda preti mi
olujom bede — vrela ledi mi se krv, —
ubice ako očeve ne napadnem
te istim, kaže, načinom ne pogubim
i, ko bik besan, merom istom odmerim.
Sam inače životom svojim platiću,
satrven mnoštvom nevolja strahovitih.
Jer, veli, ako pokojnike uvrediš,
gnev njihov srodnicima rađa bolesti:
po svemu telu guba se izasipa,
lepotu staru ljutim zubom razjeda,
te meso sve u bele kraste pretvara.
I druge reče eriniske napade
iz krvi očeve što na me ustaju.
U tami budan jasno slike gledaću.
Jer kome rod u grobu traži odmazdu,
neprestano ga budi strela potajna,
i plaši besnilo i prazni noćni strah,
a narod udarcima biča gvozdenog
osramoćeno telo tera iz grada.
Pa takav jadnik ne sme s prijateljima
ni pinuti ni žrtvu s njima izliti,
od žrtve goni ga nevidljiv očev gnev,
i niko ne prima ga, klone ga se svi,
dok najzad od svih prezren, sam, inokosan,
sav jadan, ama kost i koža, ne umre.
Ja takvim moram verovati rečima
i, ma i ne verovo, čin izvršiti!
U jedno mi se mnoge želje slivaju:
reč božija, za ocem žalost velika,
i još neimaština, teška oskudnost,
i želja da mi narod, što se junaštvom
nada sve proslavi kad Troju razori,
ovako dvema ženama ne robuje.
Ta žena on je. Nije l', znaće uskoro.
TUŽALjKA
UVOD
HOROVOĐA
Moćne Mere, po Divovoj volji
učinite da se stvar izvrši,
tako da se pravda zadovolji!
Gdeno jezik grdnu reč isturi,
grdnom rečju nek se jezik sveti",
tako Pravda viče i dug traži.
Za ubistvo ubistvom uzvrati!
Ko uradi krivo, neka pati!"
Reč prastara tako naređuje.
PRVI DEO
OREST
(Prva strofa)
O moj oče zlosrećniče,
koja molba, koja žrtva
izdaleka može tebi
do tvog odra srećno stići?
Svetlost i mrak međa deli.
Al' tužaljka naša glasia
zadovoljstvo jeste pravo
za Atride, pretke naše.
HOR
(Prva strofa)
Sinko, dušu pokojniku
nezasitno ždrelo plama
nikad neće progutati, —
on i posle gnevom plamti.
Smrtno ranjen kad uzdiše,
osvetnik se pojavljuje.
Ubijeni roditelji
i u pepo kad se stvore,
žudno traže pokajanje.
ELEKTRA
(Prva antistrofa)
Oče, čuj i moje žalbe,
počuj i moj vapaj suzni!
Dvoje dece sad na grobu
tužbalicu pevaju ti.
Grob ti, evo, dočekao
pribeglice i begunce.
Gde je radost? Gde zla nema?
Nije l' beda neodolna?
HOROVOĐA
(Sistem)
Ali opet bog će, ako hoće,
probuditi pesme radosnije.
Mesto ovih zapevaka tužnih
carskim dvorom oriće se pean
i kap sveža liće se u čašu.
OREST
(Druga strofa)
Da te, oče, pod Ilijem
Likijanac koji kopljem
udario, pogubio,
kuća bi ti slavom sjala,
tvojoj deci ceo svet bi
svaku poštu iskazivo.
Grob visoko strčao bi
preko mora na obali,
i nama bi lakše bilo.
HOR
(Prva antistrofa)
Drag je dragim drugovima
štono slavno izginuše;
sad pod zemljom sjajan sija
kraj vladara divan vladar;
najmoćniji vladaoci
do sebe ga postaviše.
Car je bio za života;
svoj zadatak vršio je
moćnim žezlom vladalačkim.
ELEKTRA
(Druga antistrofa)
Ne to, oče, da si pao
pod bedemima trojanskim!
Da te koplje s drugom vojskom
kraj Skamandra u grob sruši!
No krvnici tvoji da su
smrću takvom izginuli!
Za njihovu tešku sudbu
izdaleka ko bi pito,
muka ovih ne bi imo!
HOROVOĐA
Reč ta, dete, skuplja je od zlata.
Sve te želje od sveg blaga veće
samo puste želje ostaće ti.
Al' se čuje: dvostruk bič fijuče,
pod zemljom su naši pomoćnici,
a krv prlja vladarima ruke —
šta se može, šta se gore od njih
može, deco, vama dogoditi?
OREST
(Treća strofa)
Reči tvoje kao strela
kroz uho mi proleteše
Dive, Dive, dockan ozdo
posla duha osvetnika
na krvničku, drsku ruku,
da pokoja otac naće.
HOR
(Druga strofa)
Da mi je to dočekati
da radosnim kliknem klikom
nad krvnikom ubijenim,
i krvnicom pogubljenom!
Šta da tajim, da oduške
srcu ne dam? Ko jak vetar
oko prove, u srcu mi
gnev i mržnja vitlaju se.
ELEKTRA
(Treća antistrofa)
Kad će Dive svemogući
svoju ruku na njih dići
i glavu im raskoliti?
Zemlja da bi odahnula!
Pravdu tražim za nepravdu —
čujte sile podzemaljske!
HOROVOĐA
(Antisistem)
Svaka kaplja krvi prolivene
po zakonu traži krvcu novu.
Izdisanje Erinije budi,
te zbog davno veće ubijenih
starom jadu one nov dodaju.
OREST
(Čstvrta strofa)
Sile mraka, gde ste? Tu su
moćne kletve ubijenih,
poslednji smo mi Atridi,
izgnanici nesrećnici!
Kuda, Dive, da krenemo?
HOR
(Druga antistrofa)
Srce milo zadršće mi
plač i vapaj kad ti čujem.
Gasi mi se nada svaka,
na srce mi tama pada,
reč žalosnu kad ti slušam.
Al' kad tebe jaka gledam,
nada žalost rastera mi —
vedro gledam u budućnost!
ELEKTRA
(Čstvrta antistrofa)
Šta da kažem? Bol što mati
zada mi ga otrpeću,
a za drugo leka nema.
Vučje besne imam ćudi
od mahnite svoje majke.
DRUGI DEO
HOR
(Prva strofa)
Ja udarih u lelek persijski
ko kisiska strasna pokajnica,
pa se busah u glavu i grudi,
za udarcem udarac padaše,
ozdo, ozgo, jadna moja glava
od udara silnih sva mi buči.
ELEKTRA
Lele, majko kivna, drska,
ko dušmana, bez građana,
bez jauka i žaljenja,
kako smede da sahraniš
vladaoca i svog muža!
OREST
(Druga strofa)
Svu sramotu reče, avaj!
Što nam oca unakazi
platiće nam, — bog to želi,
a i moja želi ruka.
Ma pogino kad je smaknem!
HOR
(Druga antistrofa)
Ona, da znaš, nagrdi ga,
nagrdi ga i sahrani.
Tvom životu želela je
strašan udes da pripremi.
Tako oca unakazi.
ELEKTRA
(Prva antistrofa)
Kob očevu znadeš, ja daleko
odbačena bejah i prezrena.
Kao ljut pas režah zatvorena,
plač mi beše bliži no smejanje.
Tajno plakah, grozne suze ronih.
Sve što ču sad u srce zapiši!
HOR
Sve razmisli i kroz uši
na dno srca reč usadi!
Tako, eto, stvari stoje.
Drugo žudiš sam da kušaš.
Hrabra srca u boj idi!
TREĐI DEO
(Strofa)
OREST
Ja zovem te: pomozi, oče, svojima.
ELEKTRA
Tvom pozivu se plačuć ja pridružujem.
HOR
I naša četa isto tako postupa.
SVI
Pojavi se, pomozi nam!
Priteci protiv dušmana!
(Antistrofa)
OREST
S Arejem Arej, s Pravdom Pravda biće boj.
ELEKTRA
O bozi višnji, pravedno presudite!
HOR
Sva zadršćem kad takvu čujem molitvu.
SVI
Sudbina čeka davno već,
na molbu nam osvanula!
(Orest s Elektrom korača na grob. Hor ih okruži, i svi pevaju.)
ČETVRTI DEO
HOR
(Strofa)
Avaj, muko nasleđena!
0 krvava rano greha,
za pevanje nestvorena!
Avaj, brige nesnošljive!
Avaj, muko neprestana!
(Antistrofa)
Za gnojavu tešku ranu
melem kući daće samo
naslednik joj, a ne stranac,
ljutim mačem krvavijem.
Donjim pevam bogovima.
ZAVRŠETAK TUŽALjKE
HOROVOĐA
Vi blaženi donji bozi,
čujte molbu i za pobedu
deci pomoć pošaljite!
OREST
(Klečeći na grobu i opirući se rukom o zemlju.)
Ti umre, oče, kako caru ne liči, —
al' kad te molim, daj mi svoje kuće vlast!
ELEKTRA
(Kao Orest.)
I ja te, oče, molim: dođi u pomoć
da smaknem Egista, pa da se udomim!
OREST
Prinosiće ti narod žrtve svečane,
a inače ti neće poštu odati
na zadušnice mirisne i bogate.
ELEKTRA
O svadbi svojoj i ja od svog nasledstva
iz doma očinskoga žrtvu liću ti
i od svih najpre tebi okitiću grob.
OREST
O zemljo, oca pošlji mi da vidi boj!
ELEKTRA
Persefaso, za pobedu nam snage daj!
OREST
I kupala gde pade, oče, seti se!
ELEKTRA
I one mreže, nečuvene prevare!
OREST
U nekovane baciše te okove!
ELEKTRA
I ružno tkanom pritisnuše koprenom!
OREST
Sramote takve, oče, zar te ne bude?
ELEKTRA
Zar deci svoju milu glavu ne dižeš?
OREST
Pošalji pravdu kao pomoć svojima,
il' daj da i mi latimo se prevare,
pretučen ako opet želiš pobedu!
ELEKTRA
(Ustajući.)
I ovaj čuj mi, oče, vapaj poslednji:
gle, tvoji ptići na tvoj grob se spustili,
na ženski i na muški sažali se plač!
OREST
(Ustajući.)
I ne iskopaj seme Pelopovića!
Jer tako i po smrti svojoj živećeš.
ELEKTRA
Ta deca pokojniku spomen čuvaju,
ko pluto što na valu mrežu povlači
i na dnu morskom njenoj pređi čuva trag.
OREST
Čuj vapaj naš, za tebe ovo plačemo.
Sam sebe spašćeš, poslušaš li našu reč.
(Oboje silaze s groba.)
HOROVOĐA
Već dugo naričete, al' ne korim vas.
Neožaljenu grobu čast učiniste.
Al' drugo, kad si srcem na čin pregao,
izvršuj već i sreću sada ogledaj!
OREST
Pa hoću. Neće s puta zaći pitanje
zbog čega posla žrtvu tu livenicu?
Što tako dockan vida neizvidni jad?
Mrtvacu, kome do tog nije, zašto sad —
ne mogu shvatit' — šalje bedno pozdravlje,
jer ti su dari manji nego njezin greh.
Da za kap krvi neko ceo dade mal, —
badava sav mu napor. Tako stoji stvar.
A znadeš li, to kaži meni za volju!
HOROVOĐA
Znam, sinko! Bejah prisutna. Zločinku tu
sni, strašne noćne uplašiše utvare,
i zato posla žrtvu tu livenicu.

OREST
Da l' tačno i to znate šta je sanjala?
HOROVOĐA
Da zmaja rodi, — sama to je pričala.
OREST
Pa kakav bi svršetak? Šta je svemu kraj?
HOROVOĐA
U pelene ga povila ko napršče.
OREST
A kakve hrane mlada zverka željna bi?
HOROVOĆA
San usnila gde sama ga podojila.
OREST
A kako da joj neman grudi ne rani?
HOROVOĐA
Mlaz guste krvi s mlekom zver joj izvuče.
OREST
Ta avet ne doće joj u san uzalud.
HOROVOĐA
Iza sna prenu se i vrisnu zbunjena.
I mnogi luč, u noći što se utuli,
u domu radi gospe sinu ponovo.
I ona odmah posla na grob žrtvu tu
sve misleć': jadima će ustuk biti jak.
OREST
Ja molim zemlju ovu, raku očevu,
da meni njena ispuni se pričina.
Po tolkovanju mom podudara se sve.
Ta dođe l' zmaj iz iste utrobe ko ja,
i u mome savijaše l' se povoju,
i sisaše li dojku, moju hranilju,
i s mlazom krvi smeša l' mleko majčino,
a ona prestravljena vrisnu od bola,
to važi za nju. Ona zmajče podoji,
i mora mreti na silu: a zmaj sam ja,
i ja sam njen ubica, — tako kaže san.
HOROVOĐA
Ja biram tebe da mi snove tolkuješ.
Da bude tako! Još nam samo savetuj
šta svakoj druzi u taj poso pristaje.
OREST
Sve ukratko. Unutra, sestro, vrati se
i moju molim te da kriješ nameru!
Iz prevare junaka časna ubiše,
iz prevare će, kad ih mreža uhvati,
i oni mreti, kako reče Loksija,
Apolon gospod, svagda dosad pravi vrač.
Ko stranac udešen, u ruhu putničkom,
na dvorska vrata s Piladom ću krenuti,
ko domu ovom da sam gost i ratni drug.
A parnaskim govorićemo jezikom,
i glas i govor biće pravi fokidski.
Al' vratar možda neće rado vrata nam
otvoriti, jer demon jadom bije dom.
Pa čekaćemo dok nas neki prolaznik
pred vratima ne primeti i ne rekne:
Šta Egist s vrata goni pribeglicu tu?
Da l' dobi izveštaj? Zar nije kod kuće?"
Na vrata ako preko praga koračim,
i onoga na tronu nađem očevu,
il' on me odnekuda sretne, — dobro znaj,
čim oko na me baci, smetne, u taj mah,
još pre no rekne: Otkuda, stranče, ovde ti?"
već mrtav biće, mačem hitrim uhvaćen!
I Erinija neće žedna ostati,
nepomešanu krvcu piće treći put.
(Obraćajući se Elektri.)
Ti, sestro, dobro pazi na sve u kući,
da naša tačno izvrši se namera!
(Obraćajući se horu.)
A vas opominjem da jezik vežete, —
gde treba ćuti, i u pravi zbori čas!
U svemu drugom neka onaj pripazi
što amo posla me da mačem bijem boj!
(Orest i Pilad odu na levu stranu, a Elektra u dvor.)
PRVA STAJAĆA PESMA
HOR
(Prva strofa)
Mnoge zemlja hrani jade —
grozne, grdne grdosije;
bezdan morski obiluje
nemanima strahovitim.
Iznad zemlje i pod nebom
iz oblaka munja puca;
sve što leti u vazduhu,
i po zemlji sve što gmiže,
o besnilu vetra priča.
(Prva antistrofa)
Ali ko bi ocrtao
drsku smelost muške volje,
ko li strasti ženskog srca,
žud ljubavnu, na sve spremnu,
drugaricu bede ljudske?
Raskine li vezu bračnu
ženska ljubav zločinačka,
užasnije ona hara,
no sve bure i sve zveri.
(Druga strofa)
Kogod nije lakomislen
neka čuje, neka znade
Testijevu ćerku ljutu
što usmrti svoga sina.
Nesrećnica požeg smisli:
spali glavnju što joj sinu,
kad se rodi i zacvile,
usudnice namenile,
da mu život s glavnjom teče
od rođenja do samrti.
(Druga antistrofa)
I ubicu mrzim Skilu
kada čujem priču o njoj.
Milom ocu skrati život
a za volju dušmaninu, —
dar Minojev zaslepi je —
kretska zlatna ogrlica.
Zaspa Niso, zla ne sluteć',
a iz kose nit besmrtnu
iščupa mu bestidnica,
i Hermija odvede ga.
(Treća strofa)
Kad se kobnih setih žudnja,
zar taj mrski brak da krijem,
to prokletstvo našeg dvora,
ženske pletke protiv borca,
protiv borca ubojnika,
što bi vojsci čast i slava?
Da ognjište trpim hladno
i mač ženski kukavički?
(Treća antistrofa)
Najveći je greh lemniski, —
na čin kleti svet se gadi.
I već mnogi bruku našu
kraj lemniskog stavi jada.
Zbog zločinstva bogu mrska
rod čovečji poštu gubi.
Bog što mrzi svak prezire.
Šta ja s pravom tu ne rekoh?
(Četvrta strofa)
Mač oštrljat krivce gađa,
probija im srce grešno,
ubija ih rukom Pravde.
Odbaciše strah od Diva,
i zakone odvrgoše božje,
te svetinje nogom gaze.
(Četvrta antistrofa)
Al' nakovanj Pravda biva,
i mač kuje kovač Usud,
i sad, evo, kući vodi
dete krvi davno prolivene.
A pamtilja slavna Srda
naposletku krivce kazni.
(Dolaze Orest i Pilad u putničkom ruhu i kucaju u vrata.)

DRUGA EPISODIJA uredi


PRVA POJAVA
Orest, Pilad, Hor.
OREST
Hej, momče! Čuj, u vrata kucam ja!
Da l' čuje ko? Hej, momče, opet zovem te.
Već zovem treći put da neko otvori,
Egistov dvor dočekuje li strance još!
VRATAR
(Otvara vrata.)
Izvoli, čujem! Ko si, stranče? Odakle?
OREST
Izvesti gospodare da sam stigao
i da im važne nosim vesti. Pohitaj!
I noć na crnim atovima hita već,
i vreme je da konak putnik uhvati,
da pođe luci, gde će sidro spustiti.
(Vratar odlazi.)
Nek iziđe iz dvora neko nadležan, —
domaćica, al' muško biće zgodnije.
Jer tamna biva reč kad stid je zastire.
Muškarac sa muškarcem zbori slobodno
i jasno, otvoreno miso kaže svu.
(Izlazi s pratnjom Klitemestra.)
DRUGA POJAVA
Orest, Pilad, Klitemestra, Hor.
KLITEMESTRA
Izjavite mi, gosti, treba li vam što!
Ta sve je tu što ovom dvoru priliči;
i toplo kupalo, i odar umornom
za odmor, i još pažnje puna posluga.
A želite li saveta ozbiljnijeg, —
to stvar je muška, — kazaću muškarcima.
OREST
Dauljanin sam, gost iz zemlje Fokide.
Zaputih poslom svojim u Arg, prtljag svoj
sam noseć. Putem sretne neki neznanik
neznanca mene — Strofije iz Fokide,
u razgovoru doznah to — i upita
kud idem, sam svoj kaza put i reče mi:
O prijatelju, kad već u Arg putuješ,
ko veran glasnik javi roditeljima
da Orest preminu, ne smetni s uma to!
Da l' žele oni da mu telo prenose,
il' da u stranoj zemlji navek počiva —
donesi o tom roditeljska uputstva.
Mladića pošto ožalismo svečano,
sad prah mu krije krilo urne medene."
To zamoli me, sad izvestih tebe ja.
No ne znam da l' to srodnicima govorim —
al' ko me sluša, taj sve pouzdano zna.
KLITEMESTRA
Vaj meni! Tvoja vest me sasvim uništi!
O kuće ove kletvo nesavladljiva,
ti vrebaš čak i sreću dobro sakritu
te izdaleka gađaš strelom dostižnom!
Ti drage grabiš meni — teškoj jadnici!
I Orest sada — kanda vrlo srećan bi,
jer nogu oslobodi kala pogubnog —
al' mir i ove kuće slatka uteha
i san o burnom kliku — sve to propade.
OREST
Ja rad bih da sam dobre vesti doneo
domaćinima tako sjajnim, uglednim,
i potom njihov gost i znanac postao.
Jer šta je gostu draže od domaćina?
Al' savest mi je moja naređivala
da kažem što vam Strofije poručuje,
kad njemu — prijatelju već obećah to.
KLITEMESTRA
Ne, nećeš manje naći no što zasluži,
i nećeš našoj kući manje biti drag.
A ipak drugi s takvim glasom stigo bi.
Al' gostu koji ceo putovaše dan
sad vreme je od umora da počine.
(Obraća se jednom od slugu iz pratnje.)
Povedi gosta sad u izbu gostinsku,
a i pratioca, saputnika mu,
nek onde trudna tela nađu odmora!
Izvršuj to i pazi, odgovaraćeš!
(Orestu.)
A ja ću gospodaru našem reći to.
U krugu vernih prijatelja mi ćemo
o ovoj dogovoriti se nesreći.
(Klitemestra s prašnjom ide na desna vraša u ženske odaje, a sluga s Orestom i Piladom na srednja vrata.)
TREĆA POJAVA
Hor.
HOROVOĆA
Sad pregnite, mile druge!
Kad ćete pokazati
moć molitve za Oresta?
HOR
Sveta zemljo, sveta humko
iznad rake gdeno leži
car i vođa mornarice,
sad usliši, sad pomozi!
Nek lukava Pita — čas je —
s njima krene, nek ih u boj
prati Hermo, bog podzemlja,
i pomogne maču njinu!
(Dolazi stara dadilja Kilisa.)
ČETVRTA POJAVA
Dadilja, Hor.
HOROVOĐA
Zacelo stranac glase crne donese, —
ta suznu vidim Orestovu dadilju.
(Dadilji.)
Na vrata dvorska, Kiliso, kud zaputi?
A žalost nekupljena saputnik je tvoj.
DADILjA
Egistu gospa posla me da zovnem ga
što brže neka dođe — stranci traže ga
da muško od muškbga čuje jasnije
vest novu. Lice ona pravi žalosno
pred poslugom, al' krije smeh u očima,
jer za nju cela stvar je srećno ispala,
a za dom ovaj strašan jad je poruka
što putnici je razgovetno javiše.
Koliko li će biti rad i veseo
tek on, kad reč im čuje! Jao! Jadna ja!
Koliki su se stari jadi nesnosni
na Atrejevu kuću izručivali
i u srcu mi grdan bol zadavali,
al' nikad još ovakav ne bolovah bol!
Ta druge jade strpljivo sam trpela,
al' svog Oresta, duše svoje slast i bol,
pregoret neću, — ja ga primih od majke,
othranih; namučih se, noću s odra svog
na svaki krik mu skočih — zalud sve to sad!
Ta ludo dete na živinče liči mi,
pa razumno ga treba hranit — kako ne?
U pelenama dete ne zna kazati
da l' glad ga muči, žeđ il' druga potreba —
a dečji stomak prava je samovolja.
Pogađah žud mu, često se i prevarih,
i morala sam dečje prati pelene,
i dadilja i pralja beh u isti mah.
Taj dvostruk poso ja sam nekad vršila,
i ocu dizah Oresta i podigoh,
a sada čujem jadna, mrtav Orest moj!
Čoveku idem što nam osramoti dom
i što će veso ovu prihvatiti reč.
HOROVOĐA
Šta želi s kakvom opremom da stigne on?
DADILjA
Šta pitaš? Kaži još jedared, jasnije!
HOROVOĆA
Sa svojom stražom da l' ide ili sam?
DADILjA
Naređuje da kopljanici prate ga.
HOROVOĆA
Ne, mrskom gospodaru ne poručuj to,
nek sam on dođe, na poverljiv razgovor.
Izvesti ga što brže srca vesela!
Ta uspeh često nosi prećutana reč.
DADILjA
Pošteno misliš li kad naredi mi to?
HOROVOĐA
Dabome, učini li Dive jadu kraj.
DADILjA
A kako? Domu nade nesta — Oresta.
HOROVOĆA
Ne, još ne! To će reći samo gatar loš.
DADILjA
Šta kažeš? Znaš li bolje no što rekoh ja?
HOROVOĆA
Hajd' idi, javljaj, kako rekoh postupaj!
A bog se brine gde mu briga priliči.
DADILjA
Ja idem već i tvoju poslušaću reč.
Što bolji uspeh neka dadu bogovi!
(Dadilja otide.)
PETA POJAVA
Hor.
DRUGA STAJAĐA PESMA
HOR
(Prva strofa)
Dive, oče Olimpljana,
čuj molitvu moju sada,
dobru sreću daj da vidim,
daj pobedu dobroj stvari!
Reč izrekoh s pravom svaku,
ti mu, Dive, budi čuvar!
Ah, ah, Dive, daj Orestu
da savlada dušmanina!
Ti opasa njega snagom,
dvostruku će i trostruku
palit žrtvu zahvalnicu!
(Prva antistrofa)
Dragog oca jadno ždrebe
vuče kola puna jada,
daj trku mu pravu meru!
Preko polja ovog sada
neumorno neka leti
srećno stigne svojoj meti!
Ah, ah, Dive, daj Orestu
da savlada dušmanina!
Ti opasa njega snagom,
dvostruku će i trostruku
palit žrtvu zahvalnicu!
(Druga strofa)
Čujte i vi, bozi verni,
što čuvate dvorske izbe
gde se krije blago silno,
krvcu starih zločinstava
operite novom pravdom!
Nek prestane staro klanje!
A ti što u silnom grotlu
na prestolu krasnom sediš,
daj da dom taj glavu digne,
da očima vidi dragim
sjajnu svetlost u slobodi
posle mračne, tamne noći.
(Druga antistrofa)
Pomozi mu, Majin sine,
podaj snage pregaocu
smelo delo da izvrši.
Zagonetna reč je moja:
obnoć oči pomračuje,
a ni obdan nije vidan.
A ti što u silnom grotlu
na prestolu krasnom sediš,
daj da dom taj glavu digne,
da očima vidi dragim
sjajnu svetlost u slobodi
posle mračne, tamne noći.
(Treća strofa)
Odmah tada zvonku pesmu,
začin igri, lek od straha,
ženski glasi zapevaće;
iz naših se neće grla
naricanje razlegati.
Sreća gradu zasijaće,
a i meni ševa zapevaće,
kletva drage ostaviće.
A tvom delu čas kad svane,
pa ti Sine!" ona vrisne,
ti joj tada bez drhtanja
vriskom Oče!" odgovori,
i krv prolij bez krivice!
(Treća antistrofa)
Persejevo smelo srce
nosi sada u grudima,
i svojima čini ljubav
što pod zemljom i na zemlji
pokajanje očekuju!
Svoj krvavi vrši poso
i ubistvom kazni one,
što ti oca usmrtiše!
A tvom delu čas kad svane,
pa ti Sine!" ona vrisne,
ti joj tada bez drhtanja
vriskom Oče" odgovori,
i krv prolij bez krivice!
(Dolazi Egist.)

TREĆA EPISODIJA uredi


PRVA POJAVA
Egist, Hor.
EGIST
Ne dođoh nezvan, glasnik došo po mene,
a čujem da su stranci stigli nekakvi
i novost nama nose ne baš prijatnu, —
smrt Orestovu. Za dom ovaj, ranjav još
od krvi ranije i bolom izmučen,
i ovaj udar biće breme krvavo.
Da l' treba to za živu smatrat istinu?
Il' samo reči ženske što ih rađa strah
u vazduhu se viju te ih nestaje?
Šta znadeš o tom da mi jasno bude sve?
HOROVOĆA
Da, čusmo, al' unutra sam ti pohitaj
i strance pitaj! Šta ti vredi moja reč
kad čovek može sam da pita nekoga?
EGIST
To želim: stranca videti te pitati
da l' beše prisutan kad umiraše on,
il' samo tamne glase ču te govori.
Mom oštrom vidu ništa neće sakriti.
(Ode u dvor.)
DRUGA POJAVA
Hor.
HOR
Šta da kažem, Dive? Čim da počnem
da se bogu molim, da ga zovem?
I rečima najzad kako verno
da izrazim svoja osećanja?
Sada će se u grudima muškim
šiljak mača omastiti krvlju,
i tako će il' udarom smrtnim
zatrt kuću Agamemnonovu,
il' slobodi palit oganj i žar
i uzeti vladalačko žezlo
i vratiti sjaj sreće predačke.
Takvu borbu sam će divni Orest
ko nov takmac sa dva takmičara
zametnuti. Neka steče pobedu!
EGIST
(Iznutra.)
Ah, jao meni, jao!
HOR
Čujete li? Čujte!
A šta je? Svrši li se stvar?
HOROVOĐA
Uklonimo se; nek ne misle da smo mi
ubistvu krive dok se podvig vrši sad!
Završila se borba, — odluka je tu.
(Hor se povuče. Noć. Pozornica je nekoliko trenušaka prazna. Na vrata istrči sluga.)
TREĆA POJAVA
Sluga, Hor.
SLUGA
Vaj meni! Jao, gospodara ubiše!
Vaj meni još jedared! Vičem treći put.
Egista smakoše!
(Kuca u vrata ženskog stana.)
Što brže možete
otvorite! I ženskom stanu vrata sad
odjazite! Tu treba snage mladačke,
al' ne za pomoć ubijenu, — šta će mu?
Hej, hej!
Svi gluvi, spavaju, ja vičem uzalud.
Al' gde je Klitemestra? Šta li okleva?
Sad vrat joj — čini mi se — dohvatiće mač,
kraj panja glava pašće radi odmazde.
(Izlazi Klitemestra.)
ČETVRTA POJAVA
Sluga, Klitemestra, Hor.
KLITEMESTRA
A šta se dogodi? Šta vičeš toliko?
SLUGA
Ah, živa — kažem — mrtvi sad ubijaju!
KLITEMESTRA
Vaj meni! Shvatih smiso te zagonetke.
Na prevaru ću ginut, ko što ubismo.
Al' brže daj mi ubojitu sekiru,
da znamo gde je poraz a gde pobeda!
Tolike, eto, dopala sam nevolje!
(Sluga ošrči u žensku odaju. Na glavna vrata izlazi Oresš s Piladom. Vrata ostaju otvorena, i vidi se mrtvo telo Egistovo.)
PETA POJAVA
Klitemestra, Orest, Pilad, Hor.
OREST
I tebe tražim, — onaj dosta dobi već.
KLITEMESTRA
(Viedavši mršva Egista.)
Vaj meni! Pogibe mi, dragi Egiste!
OREST
Ti njega voliš? Zato u grob isti s njim!
Kad umreš, izdati ga nećeš nikada.
(Trše mač.)
KLITEMESTRA
(Odgali grudi.)
Stoj, sine! Odaj poštu ovim grudima!
Na njima ti si često dremo s kosicom,
iz ovih grudi pio mleko majčino.
OREST
(Piladu.)
Šta sad? Poštedet majku smem li, Pilade?
PILAD
A kud će drugo što ti pitski Loksija
naredio? I kud li vernost zakletvi?
Sve ostavi, al' ostaj veran bozima!
OREST
Tvoj lepi savet primam, poslušaću te.
(Klitemestri.)
Sad za mnom! Hoću pred njim da te pogubim, —
on živ ti beše od mog oca miliji.
I zato s mrtvim spavaj! Njega voliš ti,
a kog je trebalo da voliš, mrziš na lj.
KLITEMESTRA
Othranih te, i s tobom daj da ostarim!
OREST
U domu mom, ubico oca mojega?
KLITEMESTRA
Sudbina, sine, svemu onom kriva je.
OREST
Sudbina ti je i tu smrt namenila.
KLITEMESTRA
Zar nije strah te, sine, kletve majčine?
OREST
Ti rodi mene, al' me u jad uvali.
KLITEMESTRA
Ne, ne uvalih, — poslah u dom gostu svom.
OREST
Bih sramno prodan, a sin oca slobodna!
KLITEMESTRA
A gde je plata što je za te primih ja?
OREST
Tu sramotu da reknem sprečava me stid.
KLITEMESTRA
A zašto? Seti se i greha oca svog!

OREST
Ne grdi ratnika! Ti beše kod kuće.
KLITEMESTRA
Al' ženi, dete, živa muka bez muža.
OREST
Al' nju muževlja muka hrani u kući.
KLITEMESTRA
I zbilja, dete, majci zar ćeš kidisat?
OREST
Ne ja, no sama sebe ti ćeš ubiti.
KLITEMESTRA
Al' pazi! Boj se strašne kletve majčine!
OREST
Poštedim li te, šta ću s kletvom očevom?
KLITEMESTRA
Ko grob si gluv i hladan. Zalud plačem ja.
OREST
Ta očev udes ovu odredi ti smrt.
KLITEMESTRA
Vaj meni! Rodih i othranih guju tu!
OREST
Da, dobar vrač je ona u snu utvara.
Tvoj čin je bio greh, to isto trpi sad!
(Odvodi majku na glavna vrata. Za njima ide Pilad. Hor dolazi ponovo; dok se on skuplja, govori horovođa.)
ŠESTA POJAVA
Hor.
HOROVOĆA
I ovo jadnih dvoje ja oplakujem;
al' jadni Orest kad je na kraj stigao
tom silnom klanju — jeste želja sviju nas —
nek dvoru ovom ne gasi se zenica.
TREĆA STAJAĆA PESMA
(Prva strofa)
Stiže najzad rodu Prijamovu
teška pravda, ruka osvetnička.
I u kuću Agamemnonovu
dva su lava stigla, dva Areja.
Uskok što ga Pit javio
dođe kući, steče venac,
mudrost božja dovela ga.
Nek dom klikne domaćinu,
nesta jada, nesta hulja
što harčili blago skuno,
nesta sreće zločinačke.
(Prva antistrofa)
Stiže kom je mila borba tajna
i ko žudi za osvetom muklom.
I divova stiže ćerka prava —
s pravom pravdom smrtnici je zovu —
i u borbi Orestovu
diže ruku na dušmane
dišuć' mržnjom smrtonosnom.
Nek dom klikne domaćinu,
nesta jada, nesta hulja
što harčili blago skupo,
nesta sreće zločinačke.
(Druga strofa)
To proreče Loksija Parnaski
štono drži silno srce zemlje.
On ne vara, a napada sada
na lukavstvo staro, zločinačko.
A providnost božja kako može
od pomoći biti zlikovcima?
Vlast nebesku treba poštovati.
Sunce, evo, granulo je,
okovi su pali teški!
Ustaj, kućo! Dugo, dugo
ležala si oborena.
(Druga antistrofa)
Kad svi gresi budu okajani,
i sve ljage sprane, i s ognjišta
očišćanjem oterana kletva,
svesvršavno vreme staće na prag.
Vedra lica neka sreća sine
i nek svugde klicanje se ori:
Strani dusi ostaviće kuću!"
Sunce, evo, granulo je,
okovi su pali teški!
Ustaj, kućo! Dugo, dugo
ležala si oborena.
(Pozadina se rasklopi; vide se ubijeni Egist i Klitemestra; pored njih stoji Orest s maslinovom grančicom u ruci, i kraj njega Pilad; od slugu jedni buktinjama osvetljavaju pozornicu, a drugi drže tkanje, pod kojim je Klitemestra ubila Agamemnona. Pred dvorom se kupi narod.)

 

EKSODA uredi


PRVA POJAVA
Orest, Pilad, Hor.
OREST
(Pokazujući na mrtva tela.)
Tu leže naše zemlje dvoje silnika,
što oca ubiše mi, kuću zatrše!
Na presto seli, mili jedno drugome,
a mili i sad, što svedoči udes njin,
i veza njina osta verna zakletvi.
A kleli su se da će smaći oca mi
il' pasti zajedno, — i reč održaše.
I ovo glete, strašnog čina svedoci,
tu zamku, jadnog oca moga okove,
sindžire na ruke i puta na noge!
(Pokazuje na tkanje što ga sluge drže.)
Raširite i naokolo nosite
tu mrežu ljudsku, neka vidi roditelj,
ne moj, no onaj sve što vidi, Helije,
to bezbožničko delo moje matere!
Na sudu nek mi svedok jednom bude on,
da majku s punim pravom smrću kaznih ja!
O Egistovoj smrti nije ovde reč,
tog sramotnjaka stiže smrt po zakonu.
Al' o njoj, što nad mužem užas učini,
od koga decu pod srcem je nosila,
drag teret nekad, a sad mrzak dušmanin,
šta misliš? Je li guja ili aspida,
što trulež rađa dodirom, bez ujeda,
zbog drskosti, zbog svoga srca opakog?
(Sluge se vrate s tkanjem.)
Al' gde da nađem pravo ime za tu stvar?
Je l' zamka to za zveri? Il' u kovčegu
za mrca pokrov? To je mreža lovačka,
to negve, saponi što noge sapinju.
A takve zamke voli drumski razbojnik
što prolaznika vara, pljačka, ubija,
i od te pljačke živi, — lukavštinom tom
on lovi bogat lov i gove srcu svom.
(Pogleda na mrtvu Klitemestru.)
Pod jednim krovom s takvom ja ne živeo,
bez dece bolje da me bozi ostave!
HOR
(Strofa)
Avaj, avaj, strašnih dela!
Žalosnom li pade smrću!
Lele, lele! Čekaocu i bol cveta.
OREST
Da l' učini il' ne učini? Ruho to
svedoči da Egistov omasti ga mač.
Još vreme nije mrlju krvi zatrlo
što mnoge boje ništi na tom grimizu.
Sad hvalim sebe, sebe sad oplakujem
dok zborim haljini, ubici oca svog,
oplakujem i dela, patnje, sav svoj rod,
i ruke ukaljane jadnom pobedom.
HOR
(Antistrofa)
Niko neće bez nevolje
život mirno proživeti.
Lele, lele! Sad il' sutra svako strada!
OREST
(S jasnim znacima početnog rastrojstva.)
Da znate, — ne znam kako će se svršiti,
jer konji duše moje skreću s puta svog,
i uzde uma mog iz ruke padaju,
u grudma strah mi svoju pesmu počinje,
i srce žudi mahnito da zaigra —
pri svesti dok sam, ovo čuj me, narode:
ne ubih — kažem — svoju majku bespravno,
taj bogu mrski rug, mog oca krvnicu;
napitak za to vrač mi dade Loksija
u Pitu — on mi reče, izvršim li čin,
na mene niko neće bacat krivicu;
a propustim li, — kaznu tu ne spominjem,
jer do tog jada strele nema ničije.
I sada gledajte me: s ovom grančicom
i vrvcom idem spreman pupku zemljinu,
u sveto mesto, Loksijinu svetinju,
do sjajnog ognja što ga večnim zove svet,
od materine krvi bežim, — ne da bog
da pomoć tražim na kom drugom ognjištu.
A vas Argivce molim, jad mi pamtite,
da potvrdite kad se vrati Menelaj!
Ko beskućnik iz ove zemlje odlazim,
te živ i mrtav glas ovakav ostavljam.
HOROVOĐA
Ti dobro uradi, al' ne daj ustima
da reči zbore zle, i nemoj psovati!
Ti argivski nam narod oslobodi sav,
i brzo srubi glavu dvema gujama.
OREST
Ah, ah!
Gle, strašne žene vidim, ko Gorgoie
u crnu ruhu, — guste guje kosu im
preplele! Ovde više ja ne ostajem.
HOROVOĐA
A kakve tlapnje tebe, diko očeva,
to muče? Ne daj strahu da te pobedi!
OREST
Ne, nisu tlapnje. To su moji užasi!
Ta oni, materini osvetnici psi.
HOROVOĆA
To s ruku tvojih jošte sveža kaplje krv,
pa zato nesvestica dušu hvata ti.
OREST
Al' sve ih više, Apolone gospode!
Iz očiju im krv se cedi nemila!
HOROVOĆA
Očišćanje ti treba. Čim te dirne Feb,
od svih tih jada oslobodiće te on!
OREST
Vi ne vidite njih, al' ja ih vidim, ja.
I gone me, ne mogu više ostati!
(Otrči.)
DRUGA POJAVA
Hor.
HOROVOĆA
Pa srećan nek ti bude put, i milostiv
nek bog te pazi i od bliskog čuva zla!
(Narod se razilazi; pozadina se sklopi.)
HOR
Na vladarske naše dvore
strašan oluj sručio se,
treći put je udario.
Najpre dečje grunu klanje
strašne muke Tijestove!
Drugi udar cara stiže,
na kupanju smakoše ga, —
pade junak, vođ ahejski.
Evo trećeg: da li srećom
il' propašću da ga zovem?
Šta će biti naposletku,
bes prokletstva gde će stati?
(Odlazi u dvor.)

K R A J