Pozdrav Golubu
Četvrt v'jeka od kad širiš krila,
Gdje se srpski govori i diše;
Harna su ti tvoja Srpčad mila,
Pa t' ljubezno svuda prigrliše,
Jere si im mlade duše hrana,
Odvraćaš ih od zlȏća i mana'.
Što je časno, što je Bogu drago,
To iz tebe naučiti mogu,
Rod da štuju, jezik – svoje blago;
Žarku ljubav, bratimstvenu slogu.
Za taj nauk i znanje čestito,
Harni smo ti „Golube“ vječito.
Pa želimo, da za mnoga ljeta,
Ti pohađaš sokoliće mlade,
A oni će k'o pčela iz cveta,
Tvojim štivom dušu da zaslade:
Da im srce bude plemenito,
Harni smo ti „Golube“ vječito.
A sad toplo još molimo Boga,
Srpčad mila, sokolići sivi:
Čika-Jovu na mnogaja mnoga,
Svemogući da dugo poživi.
I neka mu sve trude nagradi,
Što polaže za naraštaj mladi.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 2., u Somboru, 15. januara 1903., str. 20.