Milo Jovović

Četvrt v'jeka od kad širiš krila,
Gdje se srpski govori i diše;
Harna su ti tvoja Srpčad mila,
Pa t' ljubezno svuda prigrliše,
Jere si im mlade duše hrana,
Odvraćaš ih od zlȏća i mana'.

Što je časno, što je Bogu drago,
To iz tebe naučiti mogu,
Rod da štuju, jezik – svoje blago;
Žarku ljubav, bratimstvenu slogu.
Za taj nauk i znanje čestito,
Harni smo ti „Golube“ vječito.

Pa želimo, da za mnoga ljeta,
Ti pohađaš sokoliće mlade,
A oni će k'o pčela iz cveta,
Tvojim štivom dušu da zaslade:
Da im srce bude plemenito,
Harni smo ti „Golube“ vječito.

A sad toplo još molimo Boga,
Srpčad mila, sokolići sivi:
Čika-Jovu na mnogaja mnoga,
Svemogući da dugo poživi.
I neka mu sve trude nagradi,
Što polaže za naraštaj mladi.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 2., u Somboru, 15. januara 1903., str. 20.