Poezija (Jovović)

Milo Jovović

Mila mi je poezija
Jer mi ona radost budi,
Ona mi je tumač pravi
Osjećaja mojih grudi.

S pjesmom pjevam srpsku slavu
I nabrajam div-junake,
S pjesmom štujem rod moj mili
Dižući ga nad oblake.

S pjesmom glasim sve po redu
Od Kosova što se zgodi,
Muke teške, krvne borbe,
Koje od tad Srbin vodi.

S pjesmom žarkom obožavam
Ove svete gore naše;
I njihove sokolove
Što slobodu sačuvaše.

S pjesmom mi se – vaj, na žalost –
Češće suza oku java,
Kad promišljam da brat bratu
Zlo radeći zamku stavlja.

S pjesmom će mi duša mlada
Zanešena uvijek biti,
I s njom ću srpskom rodu
Lovorovi vjenac viti.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, M. Jovović, „Golub“, broj 17., u Somboru, 1. novembra 1903., str. 264.