Aleksa Šantić

Sjaj đurđevske zore rane
Padao je preko strana,
A ti kradom gazila si
U rijeku, ispod grana.

Vranu svilu tvoje kose
Mrsio je vjetar ti'o;
Ja, dršćući kao trska,
Pod vrbom sam skriven bio.

Srebrn talas o hrid golu
Rasipô se meko, mekše;
Ja na tvoja njedra bacih
Struk vrijeska i melekše.

Ti zatrepta, mila, naga,
I u vodu sva se skupi...
U ljiljane lica tvoga
Purpurna se vatra upi...

I dok leptir kružio te
Kô vodeni cvijet mio.
Ja, dršćući kao trska,
Pod vrbom sam skriven bio.