Pogibija oko djevojke
Podranio junak niz planinu
Niz zelenu goru Bukovicu
Na studenu vodu Čobanicu;
A kad vodi Čobanici dođe,
Tuna kitu i svatove nađe,
Dobre konje i dobre junake,
A ostala na konju đevojka,
Ne bi dobra puška doturila.
Junak prođe, ode do đevojke,
Pa đevojci Božju pomoć viče,
A cura mu dobro odaziva:
"Božji da si, neznani junače!"
Još joj junak ’vako progovara:
"O đevojko, da te Bog ubije!
"Što si take loše sreće bila,
"I što su ti svati izginuli?"
Progovara sa konja đevojka:
"Ne kuni me, neznani junače!
"Ne kuni me, nit’ me imaš rašta,
"Jer ja tome ništa kriva nisam.
"Bog ubio moju staru majku,
"Zašto mene obeća trojici:
"Najprvome despotu Jovanu
"Od pitome zemlje Smedereva,
"A drugome banovu Sekulu
"Od Sibinja grada bijeloga,
"A trećemu Novaković-Gruju
"Od zelene gore Romanije.
"Tako malo vr’jeme potrajalo,
"Dok eto ti kite i svatova
"I pred njima despota Jovana.
"U Jovana kalabaluk svata,
"Tri hiljade i sedam stotina,
"I ta kita pod Pribinje side
"A pod kulu mila baba moga.
"Moj ih babo dobro dočekao,
"Sve po polju jasle popraviše,
"A za jasle dobre konje vežu,
"Sve svatove na rosnu livadu,
"Đuvegiju na bijelu kulu.
"Tek sjedoše i otpočinuše,
"Dok se prosu oganj iz pušaka,
"Al’ eto ti kite i svatova,
"A pred njima Banović-Sekula.
"U Sekule hiljadu svatova,
"I ta kita pod Pribinje side
"I pod kulu mila baba moga.
"Moj ih babo dobro dočekao,
"Sve po polju jasle pogradiše,
"A za jasle dobre konje vežu,
"Sve svatove na rosnu livadu,
"Đuvegiju na bijelu kulu.
"Tek sjedoše i otpočinuše,
"Al’ se oganj prosu iz pušaka,
"Dok eto ti kite i svatova,
"A pred njima Novaković-Grujo
"Od zelene gore Romanije.
"U hajduka ponajmanje svata,
"Pet stotina od gore hajduka.
"I ta kita pod Pribinje side
"I pod kulu mila baba moga.
"Moj ih babo dobro dočekao,
"Sve po polju jasle popraviše,
"A za jasle dobre konje vežu,
"A svatove na rosnu livadu,
"A Grujicu na bijelu kulu.
"Još tu tavnu zanoćiše noćcu,
"A kad svanu i ogrija sunce,
"Onda vele tri dobra junaka:
""Daj, Jovane, izvedi đevojku.""
"Pa baciše troje obilježje,
"Neka bira koje njojzi drago.
"A to sluša moja stara majka,
"Ondar mene u odaju dođe,
"Pa ovako mene besjeđaše:
""Jefimija, tako sretna bila!
""Poslušaj me, moja šćeri mila!
""Nemoj uzet’ banova Sekulu;
""Ako uzmeš banova Sekulu,
""Sekul’ ide svuda po svijetu
""Kao čela ljeti po cvijetu,
""Da te vuče, šćeri, po svijetu,
""Tuna, sinko, poživljenja nema;
""Nemoj uzet’ Novaković-Gruja,
""Da te ljeti po planini vuče,
""A da zimi na jataku zimi;
""Tuna, šćerko, poživljenja nema;
""Veće uzmi despota Jovana
""Od pitome zemlje Smedereva,
""Tuna možeš, sinko, carovati."
"Ja poslušah moju staru majku.
"Kad izidoh na bijelu kulu,
"Redom sjede tri dobra junaka:
"Da kakav je Novaković Grujo!
"Ljepši momak od svake đevojke,
"A do njega Banović Sekula,
"I on momak stasan i prikladan,
"A do njega despote Jovane,
"Prevalio, da ga Bog ubio!
"Još mu pali na ramena brci:
"Ja poslušah staru moju majku,
"Pa poljubih dva dobra junaka,
"A ja uzeh burme Jovanove.
"Kad viđeše dva dobra junaka,
"Zgledaše se jedan na drugoga,
"Još tu šćahu zaturiti kavgu,
"Al’ ne dade da moj mio babo,
"No Grujici dade pobratimstvo,
"A Sekulu momka okumio.
"Još ih babo dobro darivao;
"Gruju dade pušku mljetačkinju,
"Što je puška u Mljetku kovana,
"U Leđanu gradu opravljena,
"Sva u srmi i u suvu zlatu,
"Još mu daje toke pozlaćene,
"Iskićene sitnijem biserom,
"Popunjene dragijem kamenjem,
"S kojima se vidi putovati,
"Kade hajduk ide kroz planinu
"Da mu granje ne razbija glave;
"Jošte dade banovu Sekuli,
"Njemu dade đoga od megdana,
"I dade mu sablju okovanu,
"Sva u srebru i u suvu zlatu,
"Što je peškeš dobar za putnika.
"Tu ih babo dobro nasulio,
"Da zajedno svi svati svadbuju,
"I da idu Smederevu gradu.
"Čauš viče, dabulana riče,
"Povikuju kićeni čauši:
""Daj, Jovane, izvedi đevojku."
"Onda me je babo opremio,
"I izvede mene u svatove.
"Turiše me na konja dorina,
"Pojezdiše kita i svatovi.
"Bože mili čuda velikoga!
"Da je kome stati pogledati
"Kada pođe kita i svatovi:
"Konj do konja, junak do junaka,
"A barjaci kako i oblaci,
"Pogaziše po polju pšenicu,
"I sve polje zdravo pregaziše.
"A kad biše u goru zelenu,
"De mal’ po mal’ dok se zavadiše,
"Puca puška sata nekolika,
"Dok se dobre puške utrnuše,
"A oštri se noži povadiše.
"Nož sijeva, krv se prolijeva;
"Neko viče: kuku mene, babo!
"Neki viče: kuku mene majko!
"Tu mu ništa ne pomaže majka,
"No Bog jaki i dobra družina;
"Tu pogibe Novaković Grujo,
"A rani se Banović Sekula,
"Tek uteče na konju đogatu
"Što mu ga je poklonio babo."
Kad to začu Starina Novače,
Proli suze niz bijelo lice:
"Zar je mene poginuo Grujo?" -
"Ako mene bolan ne vjeruješ,
"Hajde sidi vodi Čobanici,
"Ti ćeš viđet’ despota Jovana,
"Na Jovanu ruho Grujičino,
"Na glavi mu kapa Grujičina,
"Oko kape devet čelenaka,
"Sve se devet na čekrk okreće,
"Sve se znade koji vjetar puše,
"Ali sjever, ali jugovina,
"Al’ ustoka, vjetar od istoka;
"Na plećima toke pozlaćene,
"Što mu ih je poklonio babo;
"Jaše vranca dijete-Gruice."
A kad začu Starina Novače,
Side Novak vodi Čobanici,
A ugleda despota Jovana,
Na Jovanu ruho Grujičino,
Za pojasom dvije daničkinje,
A na glavi kapa i čelenka,
Pod Jovanom vranca Grujičina,
Trostruke ga suze propadoše,
Pa se starac uz planinu vrati,
Nađe društvo đe je ostavio,
Pa doziva deli-Radivoja:
"O moj brate, deli-Radivoje!
"Zlo ti pivo, a gore ti bilo!
"Pogibe nam dijete Grujica."
A besjedi deli-Radivje:
"Muč’, Novače, zamuko se mukom!"
Novak suze proli niz obraze.
A besjedi deli-Radivoje:
"Zar je mene poginuo Grujo?
"Avaj mene do Boga miloga!
"Jer sam junak dobro ostario,
"Ostario i obnevidio,
"Sad me nema niko ljebom ranit’."
A besjedi Starina Novače:
"Braćo moja, trideset hajduka!
"Pritežite na noge opanke,
"Preprašujte bistre džeferdane,
"Da idemo u tijesne klance,
"Ne bi l’ našeg osvetili Gruja."
Ko je junak, radi o oružju,
Ko je strašiv, priteže opanke,
Pa skočiše na noge lagane,
Pa odoše u tijesne klance.
Kad dođoše u tijesne klance,
Svaki sebi meterize gradi,
Radivoje nasred druma sjede,
Pa družini riječ govoraše:
"Braćo moja, trideset hajduka!
"Vi nemojte puške izbaciti,
"Dok ne gađam despota Jovana.
"Jer sam pušku dobro napunio
"Za Jovana moga dušmanina."
Tu čekaju despota Jovana.
Dok eto ti uz planinu svata,
Najnaprijed despote Jovane.
A kad dođe u tijesne klance,
Ugleda ga deli-Radivoje,
Roni suze niz bijelo lice,
Pušku kumi, po tabanu ljubi:
"Nemoj mene vatrom prevariti,
"Za oči te još moliti neću."
Na Jovana vatru oborio,
Loše gađa, al’ dobro pogađa:
Na prsima toke prolomio,
Na plećima jelek poštetio,
Jovan pade, a starac dopade,
Te Jovanu odsiječe glavu;
Odmah puče trideset pušaka.
Tek po jednu pušku isturiše,
Za oštre se nože dovatiše,
U svatove juriš učiniše;
Hajduci su čilni i odmorni,
A svatovi grdni i ranjavi,
Rašćeraše svate po planini,
A ostade na konju đevojka.
Novak dođe do đevojke mlade,
Pa đevojci riječ progovara:
"O đevojko, žalosna ti majka!
"Ali ćeš se u dom povratiti,
"Al’ ćeš sa mnom ići u planinu,
"Da te vjenčam za dijete mlado,
"Za mog sina deli-Tatomira?"
A đevojka riječ odgovara:
"Volim sada u vodu skočiti,
"Nego s’ natrag sade povratiti."
Uze Novak lijepu đevojku,
Pa odvede gori Romaniji,
Za dijete curu privjenčaše.
