Pogibija Sime Zatezala
Čujte, braćo, pjesmu od junaka
Kakvih više ne porodi majka.
Tu je prvi Zatezalo Simo,
Ali „Cojle“ nadimak je im’o.
Silan junak, zato svakom mio, 5
Svaki borac s njim se ponosio.
Iz Dubrava on rodom bijaše,
Strah i trepet za dušmane naše.
Znali su ga i Kordun i Lika
Jer imaše srce od čelika. 10
Svaka su ga pominjala usta,
Svud ga pjesma pratila je pusta.
Pjevale mu đevojke i snaše,
Mlađan junak a lijep bijaše.
Mnogo srce za njim zaigralo, 15
Mnogo suza za njim se prolilo,
Mnogo cura za njim uzdahnulo.
Al’ mu borba najmilija bila,
Pratila ga nagorkinja vila
Kao nekad Kraljevića Marka, 20
Pobjeda mu bješe želja žarka.
Al’ slušajte što ću reći sade,
Kakve, braćo, doživjesmo jade.
To bijaše četrdeset treće
Kad brigada Hrastovici kreće. 25
Pred brigadom Cojle je letio,
Zamjenik je komandanta bio.
Kada Cojle pred brigadom jaši,
Na pobjedu misle Kordunaši,
Kada Cojle njima komanduje, 30
U smrt tada niko ne vjeruje.
Hrastovicu napade brigada,
Sa svih strana s’ čuje kanonada:
Topi grme, a granata praši,
Dobro biju mladi Kordunaši. 35
To su borci Osme divizije
Koju j’ dušman dobro upamtio.
Hrastovica, sam je bog ubio,
Tu se dušman dobro utvrdio.
Krv poteče na obadve strane, 40
Al’ se Švabe bez predaha brane.
Za juriš je sad komanda pala,
Na juriš su čete poletile.
Do zidova Coj le četu vodi,
Tu dušmansko tane ga pogodi. 45
Pade junak, više se ne miče,
Tad dušmani pritiskoše jače,
Odbaciše natrag jurišače,
Al’ se borba razgori još jače.
Glas proleti kao brza munja, 50
Hrastovica zadrhta i Sunja.
Mrtav Cojle ostao kod zida,
Pa je četa osjetila stida.
Al’ to, braćo, dugo ne potraja,
Nasta vriska i velika graja, 55
Pobjesniše borci kao vuci,
Vriska stoji: „Jurišaj i tuci!
Čekaj, Švabo, da se ogledamo,
Ni mrtvoga Sime vam ne damo!“
Tad se desi što se rijetko zbiva, 60
Čujte, braćo, istina je živa:
Cijela četa zatomila tugu
Jer je jača ljubav prema drugu:
Dobrovoljac sred krvave tuče
Potrbuške do zida se vuče: 65
Prava ljubav ali nova žrtva
Da izvuče komandanta mrtva.
Prvi pade, to drugovi vide,
Za njim drugi dobrovoljno ide.
Tako sedam drugova nam pade. 70
Jarko sunce od čuda zastade.
I dušman se tome čudu čudi
Jer takovih on ne vidje ljudi:
Sedam gine za jednoga druga
Jer partizan nije tuđa sluga. 75
Za slobodu dušmana satrti —
Ta ideja jača je od smrti.
Takve, Švabo, nećeš pobjediti,
Već ćeš ovdje kosti ostaviti.
Kroz planine odjekuje jeka: 80
'Vakav Cojle živjeće do vijeka!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
