Pogibija Asan-alvadžije
0001 Piše knjigu Begedžija bane,
0002 Paje šilje Silajdži Janošu:
0003 „Pobratime, Silajdžija Janoš,
0004 Kupide mi iljadu katana,
0005 Ja ću, brate, dvije pešadije,
0006 Da idemo da aramo Đulu,
0007 Ispod Đule da gonimo marvu,
0008 Vrane konje i sive volove!”
0009 Pa on kupi iljadu katana,
0010 Begedžija dvije pešadije,
0011 I odoše, Đulu poaraše,
0012 Ispod Đule marvu oteraše,
0013 Vrane konje i sive volove.
0014 Glas dopade Asan-Alvadžiji:
0015 „Zla ti alva, Asan-Alvadžija,
0016 Madžari ti oteraše marvu,
0017 Vrane konje i sive volove!”
0018 Kad to začu Asan Alvadžija,
0019 Od itrina gola konja jaši,
0020 Od naglosti u košulji tankoj,
0021 Od oružja ništa ne ponese,
0022 Veće jednu tananu kamdžiju,
0023 A od društva nikog ne povede,
0024 Veće jadnog Mamut-barjaktara.
0025 Ta triput mu barna posrnuo
0026 Kroz čaršije do Azat-kapije.
0027 Al’ besedi Asan Alvadžija:
0028 „Ta dura, barno, pri maznu ti bilo!”
0029 Kad sastiže Kalvine Madžare,
0030 On navija barnu na Madžare,
0031 Te Madžare u člopor saleće
0032 Kao koba u proleće čvorke.
0033 Prva puška puče od Madžara,
0034 Ona ubi Mamut-barjaktara,
0035 Druga puška puče od Madžara,
0036 Ona ubi Asan-Alvadžiju.
