Pijero Muzuvijer3/3
| ←Šena druga | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena treća |
Šena četvrta→ |
PIJERO: Kontent sam da se vjeriš; ma slušaj, ne svuda, čemu nije svak za moje kuće.
MIHOČ: U to ću se ugoditi s tvojom voljom, a nastojaću gledat gdje bude najbolja prćija.
PIJERO: Sig. nò, ja neću da se tako interesano vijeraš, nego da uzmeš djevojčicu od kuće kvalifikane [priznate]. I ovo te avertiškavam: neću da se vjerši u Dživa Brabončine, er je to vražija raca — sve govorci i rasčešljavci od podrijeti.
MIHOČ: Ćaće, ne bih tu aparento [ušao u svojtu], da mi davaju sto tisuć dukata; er tu zete uzimlju, a pak igraju š njima al piů sapere [ko je pametnijp].
PIJERO: Ali slušaj! neću ni u Vlaha Slinavca, er su to čeljad od velike hvaste, a vazda su bili od starine smetlište od Place i gnusobe po ulicam čistili. Čuj me dobro, ti si mlad i ti ne znaš starijeh stvari.
MIHOČ: Ćaće, čudim ti se da mi tu čeljad naspomenjivaš i da suponjavaš che sii di cosi basso spirito [da tako nisko osjećam]! nijesu mi ni u peti, a negoli da š njima mislim aparentat!
PIJERO: Slušaj me, dijete! Ako bi dohodili na tebe od Antuna Babuina, umjej se s prudencom [opreznošću] vladati s tom čeljadi, perche invece della dot [jer, mjesto miraza], koju bi ti oferiškali, con soliti loro inganni [svojim običnim prijevarama] osto bi col giogo al collo senza mai aver un quatrino [s jarmom na vratu a ne bi imao nikada ni pare], erbo su to velici imbroljaturi [varalice] i čeljad fintiva e di doppia parola [varava i bez tvrde riječi] i od velicijeh redžira per grabar il compagno [da varaju drugove]; čemu iz početka, dokle te uvuku, oferte [ponude] njihove budu velike, a paka in fine sul fatto tutto doppiezza et inganni [a na posljetku sama lukavost i prijevara]!
MIHOČ: Asikura’ se; zasve da sam mlad, imam pamet, a znadu se veoma dobro ta čeljad, zašto njihove acijoni [djela] note [poznate] su svemu gradu.
PIJERO: Zato ti govorim da se čuvaš od tezijeh, ako dođu na tebe ti partiti [partije].
MIHOČ: Sve što mi si naspomenuo, sve bih ja esklužo, er moja intencijon [namjera] nije se niđe vjerit nego u Sima Štipavca, koji je od reputacijoni [dobra glasa] i od stime [poštovanja]: djevojčica je vrijedna i galanta, a vrh svega kreposna i korisna u kući, i prćija je za ne moć se odreć od nje.
PIJERO: Što, što? u Sima Štipavca?! Ono je njeki čovjek smiješan i pun ambicijoni [sujete], i u diskorsu ga nećeš drugo čuti govoriti nego od stvarima mekanikijem i od zlijem ženami, da te tuga dođe! Ma, hoć da ti rečem, ima onu svekrvu Dešu staru podpuno vrijednu u svemu, koja je od fambze kuće Klikovića; na njoj mu sva kuća stoji i ona je alevala [odgajilaj con tutte le buone qualita [sa svim vrlinama] onu nje unuku. I ako odtoleh na tebe dođu, kontent sam da abračaš [prihvatiš] ti partit.
MIHOČ: Ćaće, drago mi je veoma da se ti s mojom a ja s tvojom voljom ugađam; i držim da mi će reuškat, er sam čuo da sam bio hvaljen od Deše stare na vele posjeda i mjentivan.
PIJERO: Slušaj me, dijete! ovo smo mi među nami konklužali; ma nemoj ti učinig koju basecu [nisko djelo] od anima ter nju poslat pitat ali klanjat joj se parentima, er ja hoću da je svakomu a caro [milo] aparentat s mojom kućom.
MIHOČ: Ćaće, znam od koga sam rođen! slijediću tvoje pedate [stope].
Reference uredi
