Pismo crnogorskih glavara 1804. godine

3. luja 1804. godine Crnogorski zbor je uputio pismo sa skupštine ruskom izaslaniku Iveliću:

U turskoj Srbiji, gdje Turci nemilice istrebljujuhristijanstvo i arhijereje božje konju mačem, tamo, gdje je pravoslavno hristijanstvo ugnjeteno i gine, nužna je velika pomoć, a ne ovdje, gdje mi, blagodareći bogu, ni od koga nismo ugnjeteni, već uživamo potpunu slobodu pod vladom našeg dobrog arhipastira.

Po svoj prilici nije poznato ruskom sinodu, da je narod srpski pravoslavni imao svog patrijarha, kome su srpski arhijereji bili podvlasni sve do 1769 godine, a tada, pošto je zaplamtio rat između porte otomanske i ruskog carstva, patrijarh srpski i svega Ilirika, Vasilije Brkić, uklonivši se u naše krajeve od predstojavše mu pogibije, pođe u Rusiju i u Peterburgu prestavio se, na kojem se i presjekla bitnost slaveno-srpskih patrijarha; po tome dakle naš gospodin mitropolit ostao je sam za sebe u ovdašnjoj crkvi, nezavisan ni od kakve vlasti. A pritom, kad smo mi u prastara doba primili vjeru hristijansku, nismo je primili od Rusa, nego od Grka. Mi do sad nismo čuli, da ima vlast sv. ruski sinod nad slaveno-srpskim narodom izvan ruskih granica živećim i da o njemu vodi brigu, pa i nad nama ne može imati nikakve vlasti, zašto mi narod crnogorski i brdski nismo podanici ruskog carstva, nego samo stojimo pod njegovim moralnim pokroviteljstvom, pa i to ne iz kakvog drugog uzroka, nego samo zbog jednakosti vjere i plemena privrženi smo, vjerni i usrdni dvoru ruskom i takvi ćemo ostati vječno. Pa baš da bi nas Rusija i odbila od sebe, čemu se mi nikad ne nadamo, opet zato mi narod crnogorski i brdski, dokle god u Rusiji pravoslavna vjera uzvlada, ostaćemo na vijeki Rusiji vjerni i usrdni; no s tim ugovorom, što mi u podanstvo, kao drugi žitelji koji u Rusiji žive, stupiti ne želimo, i slobodu, koju su naši praroditelji dobili, do same krajnosti branićemo, i radi smo s mačem u ruci umrijeti, nego li u sramno ropstvo i jednoj sili predati se.

Do sada naše arhijereje nije niko vukao ruskom sinodu na odgovor, pa i ovog našeg arhipatira ne ćemo pustiti, da iko nad njim triumfira i da mu sudi. Kad bi on u čemu prestupio i bio kriv, kao što je nepravedno oklevetan, mi bismo sami mogli mu suditi, ne kao arhijereju, nego kao najprostijemu građaninu među nama; jer mi narod crnogorski za ovaj čin izabrali smo njega, a da bude za arhijereja posvećen, ne bivši tad u Srbiji patrijarha, poslali smo ga u Ungriju k pravoslavnom mitropolitu, koji ga je saborno s drugim episkopima i posvetio i predao mu vrhovno pastirstvo nad nama. Mi bismo mogli, kad bi on toga čina nedostojan bio, zbaciti ga pa izabrati drugog dostojnijeg i predstaviti ga gdje treba; no mi dostojnijeg i brižljivijeg za našeduše nigda imali nismo, i dok je on živ, drugoga ne želimo imati, po tome dakle poslove o našem arhipastiru nejma niko voditi.

Vi ste, oklevetavši nas nepravedno kod ruskog dvora, želeli najpre udaljiti od nas našeg dobrog arhipastira, najvjernijeg našem otačastvu i najprivrženijeg ruskom imperatoru, kako biste Vučetića za nešeg arhipastira postavili, a svojoj zapovijedi narod potčinili. A mi narod crnogorski i brdski vas dobro poznajemo i uvjereni smo, da od onoga, što vi nama obećavate, ne bi za nas nikakva ni slava, ni čast, ni sreća posljedovala. - Pa baš i da ste u početku vašega dolaska sa svojstvenom ruskom politikom s nama i našim arhipastirom, postupali, opet po nastavljenijama, koja imate, ne biste ništa učinili; aku baren te deoeše be bu buke tikuji razglašene i ne bi se djelo na stid nikom svršilo. Mi smo željeli vidjeti vas među nama i s vama o carskim poslovima i vašem dolasku porazgovarati se; ali šta se hoće, kad vi niste htjeli, kao što bi valjalo da dođete među nas? Mi vas dakle svi jednoglasno molimo da nas ostavite bez svaki javni i tajni intriga na miru, ami pri svagdašnjoj vjernosti ruskom prestolu ostajemo nepokolebivi, u očekivanju jednog činovnika, ali rođenog Rusa, koji će izviditi i predstaviti visokom dvoru istinu, od koje se udaljujete. Mi se nadamo zacijelo, da prescijetli ruski car i naš najmilostiviji pokrovitelj ne samo što će uništiti sve klevete, koje su neprijatelji na nas i na našeg arhipastira izmislili, nego će jošt i uvećati k nama, kao vjernom i zaslužnom narodu, svoje carsko blagovoljenje i milost.