Pet v’jekova
| Pet v’jekova Pisac: Bogdan Krajišnik |
Pet v’jekova sunce na njega se mrači,
Pet v’jekova oganj što mu žeže grudi, —
Pet v’jekova vali trzaju ga b’jesno,
Da uguše iskru što mu život budi
— — — — — — — — — — — —
... Pet v’jekova — eto izgubilo snagu,
Sahrani ih miš’ca ognjevitog lava,
Pa nad njinom rakom s nova mu se budi,
Ono davno doba... i život, i slava...
... O, Srbine orle! Što ti vječno hrani
Nadvitepkom snagom izmučene grudi?
Da l’ to višnja sila sa neba te grli
Il’ te ponoć n’jema sa Kosova budi?...
— Zdravo da si, brale! Na srdašcu tvome
Odraslo je cv’jeće junaštva i slave,
Pa ti budi ponos... pa ti diže snagu
Da podigneš Srpstvo u visine plave!
Izvor
uredi1899. Bosanska vila, 14, str. 10.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Bogdan Krajišnik, umro 1902, pre 122 godine.
|