* * *


Petrova gora

Oj, planino, kordunaška mati,
ko te može rečma opisati
i heroje tvoje prebrojiti?
U ratu si naša majka bila,
kordunaške narode si krila, 5
mnogima si rane izlečila.
Koji nisu rane preboljeli,
ti ih primi baš u svoje grudi,
oj, planino, ti im laka budi!
Hiljadama ti grobova kriješ, 10
a na njima imena ne pišu.
Jedan krije milog sina Ranka,
na kom grobu da zaplače majka?
Tužna majka na zgarištu svome
još razmišlja i o Mirku svome: 15
„Sine Mirko, moje čedo milo,
kako ti je na jurišu bilo?
Ti mi ode i pade u boju
sve braneći otadžbinu svoju.
Ti ostavi staru majku svoju 20
bez unuka i bez snahe mile,
teške suze mene su oblile.
Kad bih znala za tvoj grobak sveti,
lakše bi mi tad bilo umreti.
Mili sine, boga ću prokleti 25
ako im se niko ne osveti!"
..................................................

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu. Knj. 2, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1987., str. 139-140.